Neutralizacija kljuka ili šire koji se destilišu se nikada ne radi bez stvarno velike i neminovne potrebe, a i kada se radi opet imamo dva štetna efekta takvog postupka. Prvi je, neselektivno djelovanje bilo kojim sredstvom, na neutralizaciju svih kiselina u fermentisanom materijalu. To nije poželjno iz razloga što ostale poželjne kiseline igraju veliku ulogu u reakcijama koje se dešavaju u destilaciji i direktno utiču na aromu. Drugi je da manje kisela sredina destilacije direktno omogučava nepoželjne reakcije bakra sa azotnim jedinjenjima iz fermentisanog materijala što za rezultat daje magličasto plavu boju destilata, neugodan miris na amonijak i znatan negativan efekat na okusu. Moram naglasiti da je ovo priča o voćnim rakijama, i odnosi se samo na na prvu a ne na drugu destilaciju, u kojoj se destiliše meka rakija bez prisustva fermentisanog materijala.
Bakar ne reaguje s azotnim jedinjenjima dajući magličasti plavi destilat. Korozija u bakru (tačnije bakar II joni) reaguje s amonijakom koji nastaje raspadanjem proteina i nastaju plavi kompleksi bakra