Normalno da neću o ukusima ili o afinitetu prema određenim vinima. Samo ću o nečemu što je mene uvjerilo u moj afinitet i doživljaj vina.
Prije nekog vremena sam napokon došao do jedne od sigurno najvećih kupaža na ovim našim prostorima. U pitanju je Venje, vrhunsko bijelo, Enjingi, berba 2004, suho vino 13,9 vol.%, kasna berba Barrigue.
Radi se o kupaži pet sorti Graševina, Rajnski rizling, Sauvignon, Pinot sivi i Traminac, koja odležava dvije godine u hrastovini i nakon još tri godine dozrijevanja u boci izlazi na tržište.
O tom vinu su ispričane mnoge priče pa bi sve moje bilo manje uvjerljivo. Povod je bila prestižna nagrada časopisa Decanter 2004. godine za najbolje vino na svijetu u klasi kupažiranih bijelih vina u cjenovnoj kategoriji do 10 funti.
http://zeljko-vinskeprice.blogspot.com/2012/01/ivan-enjingi-2-dosegnuo-sam-savrsenstvo.htmlUživajući u bogastvu aroma, prekrasnoj harmoniji i nezamagljenom doprinosu pojedinih sorti i onom za mene važnom diskretnom, u stvari posrednom i gotovo neprimjetnom uticaju hrasta, naprosto sam primijetio da je boca prazna. Morao sam nastaviti, ali čime. Nakon ovakvih vina teško ide neko drugo, manje kompleksno. Nje mi se dalo da prelazim na crnjake nego sam pomalo sa strahom otvorio opet Enjigija, kasnu berbu, Rajnski rizling, 2006, suho vino 14,0 vol.%.
Ni sva moja impresija o onom što sam prije toga popio ni dekanter sa titulom svjetskog šampiona nisu mogli zamagliti oduševljenje karakterom jednog pravog doživljaja istinskog vina.
Koshpa to radi izuzetno pa nešto pobliže o vinu na linku.
http://www.sveovinu.com/index.php/topic,759.msg12065.html#msg12065 Kad god neko spomene vrhunsku kupažu, venje,… bez obzira što i mene oduševljavaju i što stvarno spadaju u vrh, u meni se probudi osjećaj iskonske snage i karaktera onog rajnskog rizlinga.