Samo da uklonimo poneku ne baš kvalitetnu polazišnu i startnu postavku za kvalitetniju priču.
Moram napomenuti na početku, da ću ovdje pričati o recikliranju vina, i to onog pravog od grožđa, jer je to materijal koji nije u tolikoj mjeri opterećen količinom metanola, etilkarbamata, HCN, furfurala, benzaldehida i ostalih sličnih jedinjenja koja inače mogu jače zakomplikovati priču kod recikliranja različitih voćnih rakija.
Recikliranje frakcija u prvoj slijedećoj destilacije vina je ipak bitno drugačija priča od spajanja i mješavine rakija prve i druge kategorije. Prva kategorija je normalno ona kvalitetna prava rakija. Druga bi bila ona koja se dobiva ponovnom destilacijom svih uhvaćenih prvenaca i patoke. Dakle recikliranjem, a ne spajanjem dvije kategorije destilata, se u destilaciji može dobiti ne isti ali približno sličan kvalitet destilata kao i bez recikliranja. Dugim odležavanjem u buretu se ta razlika figurativno rečeno može ispeglati na način će i reciklirani destilat dati vrhunski kvalitet. Jeste vrhunski i bit će startno pa i kasnije nešto teži ali u pravilu ne može biti bolji od onog koji se dobije od najboljeg startnog destilata. Zato se nakon 3-5-10 godina rakija iz različitih burad klasira, probire, i najkvalitetnija rakija ostavlja na daljnje dozrijevanje a ona manje kvalitetna ide u prodaju pod takvim godištima i nižim cijenama.
Spajanje i miješanje dva destilata bi dalo izraženije lošiji kvalitet pa zato niko i ne radi na taj način, ili bar priča da ne radi tako.
Razlog za bolji kvalitet destilata od kvaliteta onih naknadno miješanih leži kako u hemijskim reakcijama koje se dešavaju tokom destilacija tako i različitoj dinamici nakupljanja određenih hemijskih jedinjenja po frakcijama u takvoj izvedbi. Zato ide generalna preporuka da se recikliranje izvodi nekih cca. 5 puta pa nakon toga prvenci i patoke šalju na rektifikaciju za dobivanje čistog etanola, ili po naški rečeno odbacuju.
Kad je cijena konjaka u pitanju moram ti reći da debelo griješiš. Kod konjaka su mnogo jače zastupljene trgovačke i ostale velike kuće nego one koje se direktno bave samo proizvodnjom grožđa i finalnog destilata. Kao i svi drugi mali, i donji u lancu, i oni su prinuđeni dobiti puno manje od svog posla nego oni koji imaju tržište, brend i lance distribucije.
Ovako izgleda njihova prodajna cijena, ne za novi destilat nego za odležali konjak sa tri zvjezdice, VS. Cijena 5,61 EUR. Bez recikliranja bi to bilo isto što i pad cijene za 15-20%, na 4,5-4,8 EUR-a.
Mladi destilat je normalno i znatno jeftiniji.
I na kraju se nameće pitanje " a možda ima nešto u tome "?
I onda moje laičko pitanje koje postavim sebi " ako sve to ponovo prepečem"...
I onda idu i razmišljanja da kod visokog reza na 67% procenata na luli imam 50+ % i do nekih 42% na luli i dalje ide " pristojna " drugoklasna rakija, da u prvencu pored dva izrazito neprijatna sastojka imamo i izrazito aromatične materije, da u patoci imamo i pristojan procenat i etil alkohola pa čak i poželjnih jedinjenja u malom procentu.
Prvenac bi možda i mogao ali jako pažljivo da se ne pretjera sa lošim uticajem. Acetaldehid se može smanjiti za nekih 50% a etil acetat tek za 30% u odnosu na koncentraciju koja je stavljena u kazan. Recikliranjem se neminovno povećava pa treba gledati dokle ćeš ako to hoćeš raditi. Nisu samo ta dva jedinjenja od lošeg uticaja, ima toga još jako neugodnog poput acetoina i sl, Mnogo je kvalitetnije odvojiti prvenac u i ispravnoj količini od nekih 0,6-08%, i eventualno još provjeriti 0,1-0,2% i to je to. Ako je fermentacija kvalitetna.
Ispod 50 stepeni na luli ide gotovo pa neutralni i sve više i više anemični destilat koji samo razrjeđuje najvažnije aromatske materije. Ako uspijemo razlučiti aromatičnost destilata i neke druge njegove efekte. One najvažnije aromatske materije u značajnijem obimu uglavnom završavaju prelazak u destilat kada je na luli cca. 70 ili 60 stepeni. Evo samo jedan primjer kod aromatskih materija kod kojih to nije toliko tipično i izraženo kao kod svih ovih na 70 i 60. Upravo zbog slične priče griješe i oni koji kao važe za velike lokalne znalce kada je rakija u pitanju. Ako i senzorika i koncentracija, hemija ako više voliš, govore isto što i najcjenjeniji planetarni stručnjaci za voćne destilate, i destilate uopšte, odakle onda dilema? U marketingu pionira malenih i lokalnoj tradiciji na kazanima bez refluka i mješalice? Očit primjer koji pokazuje gdje polako nestaje koncentracija aromatskih jedinjenja. Čak i kod onih aromatskih materija kojih značajnije ima i krajem destilacije. Ponovno specifični esteri kruške viljamovke kao primjer jer ako to kod njih nije dobro raditi pogotovo nije dobro kod onih aromatskih jedinjenja koja destilacijom prelaze u rakiju znatno brže od njih.
Karakteristični i aromatski izrazito dominirajući u toj rakiji, esteri kruške viljamovke.
Pa onda i dijagram sa njihovim količinama u rakiji i prikaz kako to izgleda kad se ne reciklira i kada se reciklira patoka.
Pomak nabolje daje jedino recikliranjem na katastrofalno lošoj rakiji. Što je rakija kvalitetnija jaz je veći ali uvijek na suprotnu stranu. Recikliranje kvari kvalitet rakije unošenjem veće količine etanola koji razrjeđuje, smanjuje koncentraciju aromatskih jedinjenja od pozitivnog uticaja, i ujedno povećava koncentraciju onih od negativnog uticaja.
Kod miješanja destilata prve i druge kategorije, klase, je stvar samo još izraženija, naglašenija.
Dakle za sve što dozrijeva u staklu, i ispod 15-ak godina u hrastovom buretu recikliranje nije najbolja opcija. Pa ni preko 15 godina ako se nije vodilo računa o svim bitnim faktorima dozrijevanja i kvalitetnim postavkama.
Imaš kao primjer jednu vrhunski pravljenu rakiju gdje ni odležavanje u buretu sa visokim udjelom u mješavini rakija od 5-12 godina nije moglo pokriti recikliranje frakcija u punom obimu. Ima dijelom i do bureta i krajnjeg cilja ne vodeći pri tom računa o onom što se dešava prije toga. Može im se jer nije baš puno onih koji kupuju i konzumiraju takve rakije a da previše znaju o njenom kvalitetu.
http://www.sveovinu.com/index.php?topic=2555.msg32086;topicseen#msg32086 Tako da je sve rečeno generalna postavka za dobaciti do nekih 20-ak godina. Ako ćemo na duže staze i u starije pa i znatno kvalitetnije vode onda može i dogradnja.
Samo jako dugo odležavanje, isključivo tek preko 15-20 i znatno više godina, kao kod konjaka, može korigovati priču, i tek pod uslovom ogromnog potencijala za blendiranje tako zrelih rakija. Njome tek ulazimo u suštinu, način, i logiku punog kapaciteta dozrijevanja u hrastovom buretu.
Nadam se da će ovim upotreba pojma konjakaste rakije postati nešto što je krajnje neprimjereno i nedolično, pa i za one koji su ga naivno prihvatili nesvjesni kuda tako nešto stvarno vodi.
Isto kao kad bi za ženu kojoj ne možemo priči jer nam tijelo odumre, noge klecaju, i zanijemimo dok je gledamo kako poput boginje Venere gazi trg kojim korača, izgovorili da je venerasta. Aludirajući time na jeftino i otrcano, koje i nije baš neki uzor nedostižnog sna, ideala ljepote i vrline. Pa pobogu ljudi mi u najmanju ruku u svakoj trećoj kući imamo puno ljepših i vrijednijih, samo eto već par stotina godina nikako naći vremena da ih prošetamo, izvedemo i po prvi put pokažemo javno.
Žena, rakija, i balkanska suptilnost zadojena srednjevjekovnom svetom misijom i mačizmom.
Način stvaranja bukea u punom smislu te riječi ili kako to francuzi vole reći arome starenja „Cognac rancio“. Rancio je pojam koji opisuje nedostižni vrhunac profinjenosti u aromama i okusima. Nakon starenja koje traje jako dugi niz godina, određene arome tek dostižu svoj vrhunac. Jedan od najvećih, ako ne i najveći na polju destilacije, koga često spomenem, nije ni ovdje mogao a neostaviti neizbrisiv trag. On je dao vrlo detaljan opis različitih faza u razvoju aroma konjaka, rancio karaktera, razlikujući četiri faze poodmaklog starenja u buretu od hrasta. Od 12-15 godina starenja je prva faza, pa do 50 ili 60 godina, četvrta faza, za koje su dati detaljni opisi njihovih aromatskih, buketnih senzacija. Koje se nadograđuju, i nadopunjuju slojevito jedna pored druge, a ne jedna preko druge sa poništavanjem prethodne. Naime u jako starom konjaku je otkriveno kromatografom 334 različite aromatske, hemijske materije: 24 acetala, 27 kiselina, 63 alkohola, 34 aldehida, 25 ketona, 77 estera, 19 etera, 3 laktona, 8 fenola i 44 različite hemijske komponente koje se nisu mogle identifikovati.
Prva faza stvaranja bukea, aroma rancio karaktera, od 12 do 15 godina, arome vanilije i hrasta, cvjetne note, na suhu ružu, orašaste plodove, začinsko bilje...
Druga faza, od 17 do 22 godine, jasmin, čokolada, sušeno, kandirano voće, kari, šafran, đumbir...
Treća faza, od 30 do 40 godina, cedar, eukaliptus, kutija za cigarete, duhan, staro muškatno vino, muškatni oraščić...
Četvrta faza, od 50 do 60 godina, različito tropsko voće, mirisi sandalovine...
Pa ću kao zaključak samo kratko o bitnim elementima za tu priču i recikliranje. Sporija oksidacija i sastav najkvalitetnijeg hrasta za starenje rakije u buretu, hrasta lužnjaka, u kome su nešto više izraženi tanini, i koji ima manje poroznu strukturu drveta, krupnije zrno, će dati sporiju oksidaciju i priliku da materije iz hrasta i materije destilata budu prisutne i u poodmaklim fazama nastanka aroma acetalizacijom i esterifikacijom kao krajnjim procesima u fazama nastanka aroma, bukea. Ako ih nema dovoljno jer su transformisane, kao što ih eventualno može biti kod nereciklirane rakije, ili ako su potrošene bržom oksidacijom, neće u dovoljnoj mjeri biti prisutne za formiranje rancio karaktera, aroma i bukea u punom smislu riječi.
Nije recikliranje jedini način izvođenja destilacije konjaka. Normalno da ima i onih manje velikih sa vlastitim brendom koji ga uopšte ne rade. Zato nikakvo čudo da takvi manji proizvođači kod godišnje ocjene kvaliteta konjaka, i različitih godina starosti, pokupe redom najprestižnija priznanja. Uostalom očigledno je pa i lako dokazivo da izostanak učešća zadnje frakcije, pa i njenog recikliranja, daje nesumnjivo bolji kvalitet rakije. Ne samo odmah nakon destilacije nego i nakon dugogodišnjeg starenja rakije u buretu.
P.S. Molim te za ubuduće ako je moguće da idemo uže, konkretnije ili preciznije u problematiku. Dobije se kvalitetnija i preciznija priča a ne zamaramo ni sebe ni druge ovako dugačkim tekstovima.