To je bilo generalno a konkretno je i on na spisku TOP 20 kvasaca za rakiju.
Kakva balavurdija.
Da, pa ćemo morati ispočetka o onom što je najvažnije za ovu priču. Kako bi se bar malo udaljili od diletantizma.
1. Enološka sredstva treba upotrebljavati ali to ne znači da treba upotrebljavati svakog od njih u svakoj konkretnoj situaciji. Naročito još ako su oni štetni ili neprimjereni za tu situaciju.
2. Kod pravljenja rakije kvasci i hrana su pravilo jer daju bolji konačni rezultat ali kiselina i enzim zajedno nisu, niti to mogu biti.
3. Ako krenemo od dileme kiselina ili enzim kod kruške onda moramo uzeti u obzir činjenice koje kod nje postoje:
3.a. Viljamovka ima izrazito visok pH koji može ići i na 3,8-4,0.
3.b. Daje najbolji kvalitet rakije kada se bere prije pune jestive zrelosti i stavlja na dozrijevanje dok je ne dostigne.
3.c. Može lako imati i nešto niži nivo šećera od uobičajenog kod voća za rakiju pa tu leži glavna opasnost za količinu metanola znatno iznad propisanih granica. Po tom je od nje gora samo dunja. Ostalo uobičajeno voće je znatno ispod te količine pod uslovom kvalitetno obavljene fermentacije i destilacije. Neprimjeren enzim može više nego udvostučiti količinu metanola u fermentisanom materijalu.
3.d. Fermentacija sa pH 3,0 će dati aromatski kompleksniji, kvalitetniji i mnogo čistiji materijal za destilaciju nego što ga daje pH 3,8. Destilacija materijala sa pH 3,0 će dati aromatski kompleksniji, bogatiji, kvalitetniji destilat.
3.e. Enzim se kod proizvodnje rakije upotrebljava kako bi povećao tečljivost voća, brzinu i količinu otpuštanja soka iz pasirane voćne mase. Što onda može biti korisno ne samo u destilaciji nego i u fermentaciji. Normalno i prije nje, u preradi i pripremi za nju, pa i zbog dodavanja i boljeg umješavanja kvasaca i hrane.
3.f. Njegova upotreba se još često opravdava oslobađanjem aromatskih materija i njihovih prekursora. Onog iz čega će nastati. Zbog razgradnje, raspadanja, cijepanja velikih i složenih organskih molekula u voću što onda daje bolji kvalitet vina ili kaše od takvog voća. Ta razgradnja se imenuje hidrolizom. Naglašavam njeno imenovanje jer postoji nešto što je ovdje jako važno i što često znam napomenuti. Kiselinska hidroliza je za više od 2,5 puta efikasnija od enzimatske uopšte. Što je onda itekako važno i u aromatskom doprinosu. Za razliku od vina ili kaše ovdje imamo vruče i kisele uslove destilacije koji će je omogućiti. Pa je aspekt aromatskog uticaja enzima posve minoran a itekako u kombinaciji sa dodavanjem kiselina zbog sniženja pH može imati negativan uticaj na konačan kvalitet rakije. Ne samo zbog metanola i nekih drugih zdravstveno štetnih jedinjenja, nego u aromatskom i okusnom pogledu.
Dakle kod kruške se u pravilu bira samo kiselina. Bez upotrebe enzima. Kod kvalitetno dozrele kruške uz pasiranje i uz mješalicu na kazanu enzim nema šta da traži i šta posebno da ponudi pored doprinosa dodavanja kiseline za namještanja pH. U svakom slučaju bi kod kruške trebalo izbjegavati neke ovakve skroz neprimjerene i enzime koji ne spadaju u neku elitnu kategoriju, kada je rakija u pitanju. Neki koji javno daju savjete i koriste upravo ova dva enzima koja preporučuje Enovitis za rakiju (Fruit i Cuvee blanc) su me već pitali na PP kako da spuste metanol u rakiji trećom destilacijom ispod zakonskih granica. Hemijska analiza ih je malo i osvijestila. Na žalost takva iskustva se rijetko objavljuju javno.
Od kiselina za namještanje pH se isključivo bira sumporna ili fosforna, a mogu i specijalne granule koje služe za tu namjenu. Sadrže mješavinu fosforne, jabučne i mliječne kiseline. Mliječna se ne dodaje sama u fermentaciju jer će podiči krajnji pH i stvoriti veću količinu etil acetata i isparljivih kiselina poput sirćetne... Na organske kiseline poput jabučne, a naročito limunske, ne vrijedi trošiti riječi u ovoj situaciji zbog njihove mikrobiološke nestabilnostu u fermentaciji i nakon nje.