Rakija od kruške, viljamovka i druge

[Dcabro]

Nisam to zabeležio ovaj put ali sigurno iznad 70%, možda 72% ali ne znam i da li je cela litra imala tu jačinu.

[bistrica]

Da ne ponavljam istu priču na dva mjesta. Evo link
http://www.sveovinu.com/index.php?topic=99.msg84385#msg84385

[bistrica]

Jedno od češćih pitanja koja dobivam a na koje sam do sada na forumu samo uopštenije odgovarao je i pitanje koje bi se moglo opisati na slijedeći način. Zašto na forumu preporučujem da se rakija od kruške viljamovke hvata na isti način kao šljivovica i ostale voćne rakije kad svi regionalni stručnjaci sa titulama doktora nauka, pa i mnogi drugi Internet sljedbenici, preporučuju hvatanje rakije na znatno nižim vrijednostima od toga. Kako navode, zbog karakterističnih estera kruške viljamovke jer oni najviše isparavaju u toj fazi destilacije pa će visokim hvatanje na luli, ili u prihvatnoj posudi, ta rakija biti aromatski osiromašena.

Naime, po toj priči se svugdje osim na sveovinu.com preporučuje hvatanje rakije viljamovke na 55-60 stepeni u prihvatnoj posudi, ili u rasponu od 20 do 40 stepeni na luli, a tek ponegdje i 45.

Odgovor je u stvari jako jednostavan, bez obzira što je višeslojan.
Konkreno kod voćnih rakija, pa i viljamovke, 65 stepeni u prihvatnoj posudi i 45 na luli je neprihvatljivo na klasičnom kazanu za dvostruku destilaciju jer se na tim vrijednostima ne samo debelo osjeti smrad i okus patočnih tonova nego se tako rakija osiromašuje poželjnim aromatskim materijama koje redom isparavaju u najvećim koncentracijama znatno prije tih momenata. Ista situacija je i kod karakterističnih estera rakije viljamovke.  

Opsežna studija sa kromatografskom analizom i rezultatima najačeg europskog dvojca sa polja rakije viljamovke (L. Adam i G. Versini) u više od 50 tabela i dijagrama to jako detaljno i stručno prikazuje. Pokazat ću to u jednom izvadku kako manje vični ne bi zalutali u svim tim tabelama i dijagramima.



Iz ove tabele očigledno proizilazi da će se uhvatiti više karakterističnih estera kruške viljamovke na jačem alkoholu u prihvatnoj posudio ili na luli (svejedno je šta se gleda od to dvoje), nego što je to slučaj kada se kasni sa prekidom destilacije i hvata rakija slabije alkoholne jačine.
U pitanju je ista priča kao i sa metanolom i višim alkoholima. Bez obzira na tačke ključanja hemijskog jedinjenja u alkoholno vodenoj smjesi oni na klasičnom kazanu isparavaju i prelaze u destilat ne po tački ključanja nego prije svega po svojim karakteristikama molekularnog polariteta.

Kako sada nakon ovako ubjedljivih činjenica i neupitnih dokaza objasniti suprotnu preporuku, za hvatanje rakije slabije alkoholne jakosti, ne samo od Internet „stručnjaka“ nego čak i od onih sa doktorskim titulama iz ove oblasti.

Kao što sam već i naveo, odgovor je u stvari jako jednostavan, bez obzira što je višeslojan.
Problem je u dirigiranim zabludama, slijepom i nekritičkom vjerovanju. Odnosno diletantizmu i lošoj masovnoj praksi-tradiciji, nedostatku argumentacije i prihvatanju stvari i pojava zdravo za gotovo bez ikakvih analiza i obrazloženja. Nedostatku znanja i iskustva, kao i masovnom izostanku mogućnosti za uključivanje čulnih senzacija jer se ogrezlo u lošoj navici i uvjerenju da je smrad i neugodan okus patočnih tonova u rakiji u stvari njen poželjni miris i aroma. Pa u konačnici i podaničkom mentalitetu utemeljenom u ljigavom konformizmu zbog kojeg je iznošenje ličnomg stava i mišljenja krajnje nepoželjno jer odudara od mišljenja i stavova mase koje kod nebeskih kolektiviteta ni po koju cijenu ne smije biti preispitivano. Jer bože moj ako nam se dozvoli preispitivanje u ovako perifernoj oblasti ko to zna gdje bismo svi mi skupa osokoljeni mogli stići. Možda i ogoliti sve one zablude i mitove o nebeskim narodima koji nepogrešivo rade i postižu drugima nedostižne rezultate, djeluju služeći njihovom predodređenju i bogom danim višim ciljevima.

[Game of Thrones]

Ova tablica traži dodatna pojašnjenja.
Prva kolona : “ arome viljamovke mg/l u frakciji “
U kojoj frakciji ? Ako se  posmatra polje pored, jačina alkohola, moglo bi se naslutiti da se radi o drugoj destilaciji i prvencu , srcu i patoci ? Sa kojom početnom jačinom meke rakije , na kakvom kazanu i sa kojim refluksom ?


Druga kolona :jačina alkohola po frakcijama.
Ovo bi po logici stvari trebala da bude prva kolona, jačine alkohola te u odnosu na nju koncentracija aromatskih materija tipičnih za viljamovku. Ako sam dobro shvatio, tema je trenutak prekida srednje frakcije pa u dokazivanju neke pretpostavke upravo takva tablica daje neki uvid u iznetu tezu. Dalje, za odbranu teze ključne jačine su između 55 i 30 % v/v a tu su jačine, za razliku od onih visokih sa početka tablice hvatane na jačinama 55, 48,7 , 41,2 , 33,4 ( ne baš reprezentativni uzorci )

Treća kolona :arome viljamovke mg/l a.a u frakciji
Ovde je stvar prilično jasna , koncentracija tipičnih aromatskih jedinjenja u odnosu na apsolutni alkohol. Onda se postavlja pitanje na šta se odnosi prva kolona ? Očito po litri destilata ali onda postaje dodatno čudna sledeća kolona…

Četvrta kolona :zapremine frakcije u litrama
E ovde stvari postaju potpuno nejasne ? Kako može biti uhvaćeno dve ili tri litre destilata na istovetnoj jačini alkohola ??  Da li se podaci koji su dati zapravo odnose na jačine u prihvatnom sudu u datom trenutku ? Šta predstavlja ova kolona?

Peta kolona :arome viljamovke u rakiji pitke jačine

Ovo je takođe nejasno ? Znači li to, da ako uhvatimo destilat na jačini alkohola od npr 77,8% u kojoj je aroma viljamovke “ u frakciji “ 837mg/ l ( u čemu god već ) a ta ista aroma u koncentraciji od 1076,84 mg//l aa kad se svede vodom na pitku jačinu ( 40-41-42 ili neku petu ? )  daje 407,59 mg/l ?
Kako da svedemo onu na 8,3 ( v/v pretpostavljam ) na “ pitku” ( koju god jačinu v/v to predstavljalo ) da bi nam to dalo koncentraciju tipičnih aromatskih materija od 172,09 mg/l ?

Šesta kolona: arome viljamovke uhvaćene u destilatu mg/l aa
Koja je razlika između ove kolone i kolone 1,2,3 ( po frakcijama ) ?

Elem, koliko god se, i ako delimično čak i prozvan i prepoznat , u najvećem delu slažem sa tezom koju zastupaš, ako već polaziš od hromatografskih istrazivanja u dokazivanju nečega, ne ulazeći u balans primarnih aroma sa ostalim materijama ( višim alkoholima, tercijalnim i kvaternim aromama) ,ako čak i zanemarujemo širu sliku i ocene koje su date senzornim analizama uzmemo kao neozbiljne, mitske, nebesko kolektivističke itd itd…ipak bi jedan analitički , suprotan svemu gore navedenom, pristup podrazumevao barem preciznost i objektivnost. Ne sumnjam naravno u tačnost podataka iz tabele ali ako neko zaista želi da istu iskoristi u cilju donošenja nekog suda ova je u ovom obliku slabo upotrebljiva.





 

[bistrica]

Ova tablica traži dodatna pojašnjenja.

Nijedna neživa stvar pa ni tabela nije u stanju nešto tražiti, nego je pojašnjenje očigledno tebi potrebno pa si ga ti trebao i zatražiti. Ne samo zatražiti nego i zamoliti me na pristojan i kulturan način da to uradim. Ne samo zbog toga što meni od tebe nikada ništa nije trebalo, niti treba, nego što očigledno ti trebaš mene jer jedino u priči sa mnom možeš doći do odgovora na komplikovanija pitanja koja te zanimaju na rakijskim temama.

To se inače naziva asertivnom komunikacijom. Komunikacijom u kojoj između ostalog moraš biti svjestan s kim pričaš i sa kojih pozicija nastupaš, u kojoj moraš biti svjetan svoga mjesta i uloge u toj prići. Ovako kako si ti krenuo liči mi na nastup razuzdanog, razmaženog, drskog i bahatog derišta  koje je na putu iz vrtića došlo djedu držati predavanje kako se djeca prave.

Nije mi namjera isprovocirati te nego te suočiti sa činjenicama kojih moraš biti svjestan, bez obzira da li ih želiš javno priznati sebi i drugima.
Još uvijek ostajem skroman kad kažem da na jeziku na kojim nas dva komuniciramo nema živih ljudi ni koliko je prstiju na jednoj ruci koji mogu ravnopravno ući u iole ozbiljnu polemiku sa mnom na rakijsklim tema. Nikada mi nije trebao neki poseban respekt, pogotovo mi ne treba dodvoravanje, ali ne podnosim skroz neutemeljeno proseravanje ili nastup sa visine kad je očigledno po pitanjima koje postavljaš da ti još uvijek mnogo toga ostaje nedokučivo, bez obzira na sva moja pisanja na forumu.

Sa kojom početnom jačinom meke rakije , na kakvom kazanu i sa kojim refluksom ?

Gdje naući postavljati takvo pitanje, pa još refluks, da mi je samo znati!      

Ako te stvarno zanima, izvoli pitaj šta želiš na način koji dolikuje priči između nas dvojice. Odgovorit ću ti.
Bez uvrede, al za polemiku sa mnom nisi dorastao ni prije ni sada pa da se džaba ne trošim.

[bistrica]

Hajde kad nećeš ti, ja ću.
Nisam zlopamtilo a nešto mi se i otegla ova od posljednjih ovogodišnjih drugih destilacija šljive pa da je prekratim.  
A možda bi za tebe bilo bolje da si ipak ti, al gotovo je sad kad je već napisano.

Generalni savjet koji sam davao i drugima prije tebe je da kada čitate nešto što ja napišem onda kao prvo, taj tekst treba čitati polako i pažljivo, treba imati širom otvorene oći i biti spreman zagrebati dublje ispod površine kako bi se razumjelo o čemu ja to pričam. Isto tako sam već pisao o segmentiranoj priči o rakiji koju iznosim u pojedinim porukama. Figurativno rečeno, ne želim i neću pričati o problematici funkcija i integrala u matematici a da pored tog još u prilogu moram prezentirati tablicu množenja i dijeljenja, ili objašnajvati sabiranje i oduzimanje razlomaka. Tako nešto se naprosto podrazumijeva bez da se izgovori. Postoje temelji i nosaći koji moraju biti izgrađeni prije nego se krene postavljati ili krojiti krovna konstrukcija. Tada postoji samo jedna priča, priča o gredama i konstrukciji krova. Temelji i nosači u toj situaciji su nam već davno sažvakana stvar i nisu tema priče. Podrazumijeva se da mogu podnijeti sve što treba da podnesu. Inače bi svi zajedno bili diletanti koji ni ne zavrjeđuju da pričaju o bilo kakvoj gradnji ili dogradnji.

Tako da u ovoj priči uopšte ne dovodim u pitanje sve ono što sam tebe i mnoge druge naučio o kazanima, destilaciji, refluksu i mnogo čemu drugom. Inače bih to naglasio, ne zbog tebe ili bilo koga drugog u ovoj situaciji nego zbog sebe samog jer držim do svog digniteta i onog što napišem. Kada napišem da se radi o klasičnom kazanu za dvostruku destilaciju onda to sigurno i jeste takav kazan. O njegovom refluksu sam napisao roman na ovom forumu iz koga svako dobronamjeran vidi da pod klasičnim kazanom ne podrazumjevam ni raznorazne neprimjerene šerpe za destilaciju a ni rektifikacionu kolonu. Isto tako, iz aviona se vidi da se u ovoj tabeli ne može raditi o prvoj destilaciji na klasičnom kazanu.

Ako te baš živo zanima i hoćeš ono što je irelevantno u svoj ovoj priči, tabela je rađena na osnovu mjerenja destilata iz klasičnog kazana koji se punio sa 130 litara. Potpuno istu stvar su pokazali i destilati iz laboratorijskih kazana zaprenine 7 litara kod kojih su također i uporedno rađena mjerenja. Fermentisana kruška je imala od 5,4 do  5,7 alkohola a meka rakija je hvatana na 22-23 stepena tako što je u prvoj destilaciji hvatan destilat do 0 alkohola iz pobuda koje su imale cilj prikazati i neke druge jako bitne podatke, u ovoj naručenoj studiji od strane EU, u trenutku kada im je bila potrebna takva detaljna analiza jer su na osnovu nje donosili zakon o jakim alkoholnim pićima, prije gotovo pa 30 godina. Taj isti tada doneseni zakon važi i kod nas, još uvijek. Ne znam koliko možeš sa ovog aspekta do kraja pojmiti moju preporuku za hvatanju voćne meke rakije na 27-28 stepeni, pa ću samo naglasiti ono što je ovdje bitno, a itekako vidljivo dole na dijagramu. Karakteristični esteri viljamovke u većoj mjeri prelaze u rakiju na jačem alkoholu u kazanu pa bi ovaj pad koncentracije na nižem alkoholu iz tabele bio još izraženiji da jer meka rakija imala tu jačinu.  

U ovoj priči to nisam imao potrebu čak ni naglašavati jer se ovdje dešava ista stvar kod prve i kod druge destilacije, pa čak i kod manje rektifikacione kolone, sa dva poda i deflegmatorom na 100%-tnom kapacitetu rada. U sve tri situacije više su zastupljeni karakteristični esteri kruške viljamovke u ranijim fazama destilacije nego u onim kasnijim. Kod ovih zadnjih kazana je taj pad koncentracije još izraženiji. U toj nekoj bliskoj zoni nakon hvatanja rakija jako brzo dolazio do trostrukog i šeseterostrukog pada njihove koncentracije.
Evo i dijagram koji to precizno oslikava. Identičan je tabeli samo što je ovdje prisutan i prvenac koji je izbačen iz tabele.

Krugovi su frakcije iz prve destilacije, trokuti iz druge, a ravna linija mini rektifikacija sa dva poda i deflegmatorom.

Naime, u tabeli su prikazane preostale frakcije destilata nakon što je odvojen prvenac. Njega namjerno nisam prikazivao u tabeli što je krajnje logična postavka koju ću objasniti kada dođe red na nju.

Postavljajući ovu tabelu namjera mi je bila samo jedna. Neoborivim činjenicama razgolititi očiglednu neistinu i pogrešan savjet koji prizilazi iz preporuke kako rakiju viljamovku treba hvatati sa nižim procentom alkohola, na luli ili u prihvatnoj posudi, jer bi hvatanjem rakije sa većim procentom alkohola ona ostala osiromašena za značajan dio karakterističnih estera kruške viljamovke koji navodno najviše isparavaju u toj nekoj kasnijoj fazi destilacije. Tabela se bavi isključivo i samo tim i ničim drugim, i to na jako argumenovan i upečatljiv način, a ostalo je već odavno obrađeno na nekim drugim temama i pisanjima na forumu. Ko god pogleda ovu tabelu ne bi više trebao imati dilema kad čuje neke takve totalno neutemeljene preporuke.

Svaka analiza koja ima za cilj utvrditi ili prikazati način i količinu prelaska pojedinih aromatskih jedinjenja u destilat ili rakiju, pod jedan, mora pokazati koncentaciju tog ili tih jedinjenja mjereći im količinu po svakoj frakciji destilata, a potom i označiti sadržaj alkohola u toj frakciji kao i njenu zapreminu.

Čitajući moja pisanja ne smije se biti uskogrud i patiti od otrcanih klišea. Po definiciji frakcija je svaki od dijelova neke podijeljene cjeline. Ta podjela, odnosno broj frakcija, može biti veći ili manji, sve zavisi od potrebe i konteksta.
To što u jednostavnijoj i prikladnoj priči na rakijskim temama često ide podjela na tri frakcije; prvenac, rakija i patoka, nije nikakvo sveto pismo nego stvar konteksta. Ovdje u prikazanoj tabeli je podjela sasvim korektna i razumljiva pa prikazuje sve ono što treba prikazati. Da je bilo pet ili deset puta više frakcija one bi prikazale potuno isto, a bilo bi to nepotrebno gubljenje vremana za mjerenje koncentracije tolikog broja uzoraka. Da su bile samo tri ne bi činjenićnu istinu mogle prikazati na vjerodostojan način. Tabelom je to dokazano i neosporno je veća koncentracija karakterističnih estera kruške viljamovke na jačem destilatu, što onda pokazuje svu neprimjerenost preporuke koja je potekla od proizvoljnih, neutemeljenih i neargumentiranih stavova. Znam da je upravo od Nikičevića potekla osnova preporuke pa ču je ovdje i citirati: …srednju frakciju treba odvojiti u rasponu od 50-55% vol, a ponekad je poželjno 60% vol. a.a. (prosek u masi)“. Pored toga potpuno je nebitno da li je ovo za karakteristične estere kruške viljamovke još jedno u nizu njegovih lupetanja i potpuno pogrešnih poreporuka ili je to već neko drugi „pametno“ smislio.  

Ne postoji smetnja koja bi karakterističnim esterima kruške viljamovke, koji u ovoj priči i jesu predmet analize, uzela primat i istisnula ih sa mjesta u prvom stupcu tabele. Oni koji su vidjeli kako izgleda tek nekoliko tabela koje analiziraju slične podatke pa na prvom mjestu vidjeli sadržaj alkohola i pomislili kako se opet radi o svetom pismu tabelarnih prikaza, u stvari nisu u stanju da vide šta je razlog takvom formatiranju tabele. Veći broj jedinjenja koje se istovremeno analizira pa bi stavljanje bilo kojeg od njih na prvo mjesto uticalo na preglednost tabele i stvorilo privid neravnopravnosti ostalih jedinjenja u samoj tabeli.  

Označavanje sadržaja alkohola po frakcijama kao i navođenje zapremine pojedine frakcije bi isto tako bilo nužno i u najobičnijoj organoleptičkoj analizi koju svako od nas može i treba uraditi kada se oslanja na organoleptičke utiske na osnovu kojih određuje mjesto reza po onim osnovnim frakcijama u destilaciji: prvenac, rakija i patoka. Da bi to uradio mora u nekoj realno očekivanoj zoni uhvatiti nekoliko dodatnih i manjih frakcija destilata sa lule (po litraži ili stepenaži, u zavisnosti od veličine kazana) nakon što izmakne destilat u prihvatnoj posudi i ostaviti ih sve skupa na stranu kako bi kasnije iz njihove proporcionalne mješavine degustirao različito uhvaćana rakije i odredio koje je to optimalno mjesto reza, i koja je to rakija koja ima najbolje aromatske karakteristike.

Nema drugog načina. Ko nikada nije uradio ovako nešto taj ni ne zaslužuje aktivno učešće u priči o mjestu rezanja frakcija. Na drugoj strani ko je to radio njemu ne treba ni pojašnjavati šta znače poslljednja dva stupca u tabeli. Dakle ne samo za organoleptičko određivanje mjesta reza nego i za potrebe analize sadržaja karakterističnih estera viljamovke u uhvaćenom destilatu, pa potom i u rakiji pitke jačine, potrebno je uraditi istu stvar. Konkretno iz ove tabele uzeti prvih 12,13,14,15 i 16 frakcija, pomiješati ih u proporciji zastupljenosti količine i uporediti tih pet različitih rakija. Jako jednostavno, samo treba biti posvećen onom o čemu mislimo da nam je blisko po spoznajama ili poželjnim metodama pristupa. Zato sam i izbacio prvenac iz tabele, da ne bi dodatno zbunjivao one koji za ovakvo metodu čuju prvi put. Ponavljam, naprosto nema druge, ne samo u ovoj tabelio za prikaz količine karakterističnih estera viljamovke u uhvaćenom destilatu, pa kasnije i rakije svedene na pitku jačinu, nego i za organoleptičku analizu i organoleptičko određivanje mjesta reza. Druga je stvar što kada se pokupi ovakvo neophodno stećeno organoleptičko iskustvo, kako iz pojedinačnih tako i na ovaj način spojenih frakcija, i posjeduje dovoljno znanja o destilaciji i načinu prelaska u destilat različitih aromatskih jedinjenja, onda se i na luli direktno može prepoznavati potencijalni uticaj na konačni destilat.

Količina aromatskih jedinjenja se može izraziti u mg/l i mg/l a.a. (miligrami po litri i miligrami po litri apsolutnog alkohola) Prikazivanje samo jedne od njih onima manje vičnim logičnom rasuđivanju i razumijevanju pojma koncentracije može stvoriti, a itekako je stvaralo i još uvijek stvara, mnogo nerazumijevanja i dilema kada je u pitanju prelazak aromatskih komponenti po pojedinim fazama destilacije. Čak i onima koji su svoja prva prava znanja o rakiji sticali direktno ili indirtektno putem ovog foruma. Nerijeto i još uvijek od takvih čujem lupetanja kako kod voćnih rakija metanola ima najviše u prvencu, a viših alkohola u patoci. Za mene je to nedopustivi i nerazumljivi diletantizam nakon svih prezentiranih činjenica i brda pojašnjenja. Bez obzira koliko neko uporno servirao znanje kao kap vode na dlanu ono najčešće ispari dok dođe do onih koji mu nisu skloni iz raznoraznih pobuda, namjera, razloga ili ciljeva. To „isparavanje“ i masovna pojava ispranih mozgova je bio drugi dio priče u poruci koja je išla zajedno sa tabelom. Taj segment priče je u stvari imao namjeru ukazati na uzroke odašiljanja i prihvatanja pogrešnih preporuka i neprihvatanje onih drugih, argumentovanih, uvjerljivih i nadasve istinitih. Kako u ovoj tako i ostalim tabelama i drugom pisanju na forumu.

Ne treba miješati babe i žabe, osnovno je pravilo kod sabiranja i oduzimanja koje se uči još u prvim razredima osnovne škole. Ko prođe osnovnu školu a i dalje sabire babe i žabe, isto tako ko bez ikakvog uobičajenog respekta prema sagovorniku, pa čak i sa visine pristupa onom od koga je gotovo sve što zna o nekoj temi naučio, taj očito ima drugačije pobude, namjere i ciljeve. To je bar jasno svakom ko poznaje ljudsku prirodu i nadasve je lako uočljivo. Potrebno je samo pogledati način na koji je nešto napisano. Iz toga se može vidjeti mnogo što šta. Kao što se uostalom može vidjeti i iz postavljenih pitanja.

P.S. Nisam htio odgovarati na tvoja pitanja citat po citat jer bi to u svakom slučaju bilo mnogo bolnije za tebe i manje tolerantno sa moje strane. Pokazat ću ti na samo jednom primjeru kako bi to izgledalo.  

Četvrta kolona :zapremine frakcije u litrama
E ovde stvari postaju potpuno nejasne ? Kako može biti uhvaćeno dve ili tri litre destilata na istovetnoj jačini alkohola ??  Da li se podaci koji su dati zapravo odnose na jačine u prihvatnom sudu u datom trenutku ? Šta predstavlja ova kolona?

Podatci se odnose isključivo na prikazanu frakciju u istom redu u kojem je prikazan i sadržaj alkohola.
Tako to biva u svim tabelama na ovoj planeti.
Na drugoj strani mi postaje potpuno razumljivo zašto tebi baš ovdje stvari postaju potpuno nejasne.  
Metoda je inače prisutna samo u visoko profiliranim naučnim krugovima. I strogo se razlikuju metoda broj jedan od metode broj dva.  
Uhvatiš dvije litre pa ubaciš alkoholmetar.  
Potom ide metoda broj dva, uhvatiš tri litre pa ubaciš alkoholmetar.    

[Game of Thrones]

Hvala na pojašnjenju tablice
Postoji međutim jedan problem i upravo iz tog razloga sam pitao za refluks kazana na kom je rađeno ispitivanje. Problem je sledeći a ima veze sa tvojom opservacijom o slepom i nekritičkom prihvatanju teza koje nam dolaze od autoriteta pa se to onda odnosi na sve takve pa i na ovu gore tabelu.
Elem, o vilji sam pročitao dosta toga a imam i prilično veliko iskustvo sa njom u praksi. Verujem da si pročitao moj tekst o njoj i da si uvideo da je i ja lično radim sa prekidom u masi najčešće 67-68 %V/V i do sada nikad nisam uspeo da je spustim niže od 50% V/V na luli ( a nije da se nisam trudio )
Postavja se pitanje gde je onda zaplet ?
Imao sam priliku da probam do sada sigurno preko 200 uzoraka vilje i od tih preko 200 možda me je 5 zaista fasciniralo. Kontaktirao sam većinu  tih proizvođača i detaljno se raspitao o svim fazama te naravno i destilaciji tih uzoraka. 3 uzorka su rađena sa " visokim " rezom iznad 65 %V/V ali su zato dva rađena sa rezovima 55-60% V/V u masi. Napominjem da sam izrazito netolerantan prema naznaci patočnih tonova  a kamoli da bih prešao preko nečega takvog, ovde toga jednostavno nije bilo.
E sad, jedna od te dve je destilisana na nekom Kvazimodu od kazana koji je kapaciteta 80l a ima kapu od znatno većeg kazana ukupne zapremine 60 l , znači ima ogroman refluks i po rečima tog proizvođača rez je rađen na 57% V/V u masi a , koliko se sećam, oko 30% na luli.
Po prirodi destilacije, bez obzira na moju netolerantnost na patoku ona je očigledno ušla ali iz nekog razloga nije smetala.  I tu sad dolazimo do šire slike pa i tabele, do " tipičnih aromatskih materija " za koje tvrdimo da su estri dekadeinske kiseline + koječega drugo pa se postavlja pitanje da li u tom donjem opsegu postoji, nekad, i nešto što " blokira" miris i ukus patočnih materije , što ih " prekriva " i čini prihvatljivim ? " Tipične aromatske materije " očigledno postoje čak imaju i blagi porast pri kraju destilacije što se jasno vidi i u tabeli.
Naravno, i statistički gledano, radi se vrlo malom broju " takvih " uzoraka ( baš kao što je mali broj i ovih drugih, dakle 3:2 od 200 ) . Radi se o izuzecima koji potvrđuju pravilo ali ipak o nečemu što postoji.
Dakle da " poentiram " , negde se pojavila ta preporuka da se rez vilje radi niže, možda je to potom neko nekritički prepisao, prosledio dalje, pa dalje...ali neko je nekad, očito, došao do istog ( kritičkog) zaključka da rezovi frakcija nisu samo brojevi i tablice i da postoje i neke ,trenutno, nedeterminisane pojave.
Još samo jedna napomena. Ista ta vilja na većini takmičenja i u različitim komisijama redovno pobeđuje. Pri tom, probao sam i druge vilje ( različitih godišta ) istog proizvođača, rađene na istom aparatu, po sličnim rezovima, sve su odlične u rasponu od 18,30-18,80. Možda i najvažnije, sve su iz istog voćnjaka.

[bistrica]

...rez je rađen na 57% V/V u masi a , koliko se sećam, oko 30% na luli.

Koliko je bila jaka meka rakija stavljena u kazan? Pa ću odgovoriti na cijelu poruku.

[Game of Thrones]

Meka rakija je rađena na klasičnom kazanu sa normalnim refluksom. Hvatana je na jačini 27% V/V . Fermentacija je rađena sa enzimima bez korekcije pH vrednosti.  Prepek je rađen na onom " kvazimodo" kazanu od 80 l sa kapom oblika cilindra, zapremine 50 l i prekid na luli je bio ja 22-25 % V/V ( ne seća se tačno) a u prihvatnom sudu 57 % V/V.
To su podaci koje sam, upravo, dobio od proizvođača.

[bistrica]

Meka rakija je rađena na klasičnom kazanu sa normalnim refluksom. Hvatana je na jačini 27% V/V . Fermentacija je rađena sa enzimima bez korekcije pH vrednosti.  Prepek je rađen na onom " kvazimodo" kazanu od 80 l sa kapom oblika cilindra, zapremine 50 l i prekid na luli je bio ja 22-25 % V/V ( ne seća se tačno) a u prihvatnom sudu 57 % V/V. To su podaci koje sam, upravo, dobio od proizvođača.

Alkoholna destilacija je proces koji kao i svaki drugi tehnološki proces ima svoje zakonitosti koje se mogu izraziti čak i formulama. Zbog toga što između određenih varijabli postoji direktna i nepromjenjiva međusobna zavisnost. Kao u svakom složenom sistemu normalno da postoje faktori koji imaju bitan uticaj. Refluks je jedan od njih pa krajnji rezultat jako zavisi od njega, ne samo zbog načina na koji se ponašaju alkohol i voda u destilaciji nego i sličnog načina na koji se ponašaju aromatske materije, kako one dobre tako i one od štetnog uticaja u većim koncentracijama. Nije ni refluks nepromjeniv i onaj koji samo zavisi od zapremine kape nego na njega utiću i neki drugi elementi. Ovdje je jako bitna činjenica valjkastog oblika koja u stvari poništava sam refluks bez obzira na zapreminu. Fizičke promjene kao i hemijske reakcije u kapi kazana se dešavaju isključivo u tećnom dijelu alkoholno vodenih isparenja. To je samo u zoni od 2 milimetra od bakarne površine kape na kojoj se dešava djelimična kondenzacija. Sva ostala isparenja prođu kroz tu cijev netaknuta. Kod loptastih oblika refluks nastaje vrtložnim strujanjem koje potpomognuto suženjem otvora poklopca kazana daje i veću brzinu vrtložnih strujanja isparenja.
Tako dolazi do većeg kontakta isparenanja i bakra pa time i do većeg uticaja na sastav alkoholno vodene smjese. Dodatno još te kapi sa sfernog oblika kape padaju nazad u lonac kazana poput kiše i na tom putu se sudaraju sa isparenjima mijenjajući njihov sadržaj. Na njega još značajno utiću brzina destilacije, kao i vanjski faktori poput temperature, vlažnosti i brzine strujanja okolnog zraka. Svako grijanje i hlađenje zavisi od njih a kod refluksa se upravo radi o fenomenu hlađenja u kojem dolazi do kondenzacije i mijenja se sastav alkoholno vodene smjese u isparenjima koja prolaze prema tabarci.
Tako dolazimo i do različitih podataka kroz relacije jačine alkohola na luli i jačine alkohola u prihvatnoj posudi ako je na destilaciju stavljena meka rakija iste jačine, odnosto istog sadržaja alkohola.

Na kazanu sa dobrim i optimalnim refluksom, u koji je stavljena meka rakija od 27 stepeni, kada u prihavatnoj posudi imamo 57, na luli ćemo uvijek imati od 5 do 10 stepeni. Zadnje brojke imaju veći raspon zbog količine odvojenog prvenca, variranja u brzini destilacije u pojedinom trenutku i uticaja opisanih vanjskih faktora. Važno je istaći činjenici da su tako velika variranja moguća jedino pri kraju destilacije jer se u kazanu nalazi još posve malo alkohola pa je to trenutak u kojem alkohol na luli strahovito brzo pada. Svaka uhvaćena litra pa i manja količina od litre je bitno drugačija na manjim kazanima. Variranja u ranijim fazama su znatno manja pa se to može iskazati brojkama koja eventualno variraju pod uticajem faktora od neka 2-3 stepena alkohola na luli.

Dakle dobar refluks, situacija 1. Relacija 27-57; daje destilat sadržaja alkohola 5-10 stepeni na luli. U prihvatnoj posudi se nalazi randman od 96-97% ukupno stavljenog alkohola u kazan. A gotovo u istom procentu smo prenijeli sve ono loše u rakiju a što nije odstranjeno prvencem. Gotovo pa cijele patočne tonove osim ono nešto malo što je ostalo u đibri.

Poprilično jak refluks, situacija 2. Relacija 27-57; daje destilat sadržaja alkohola doslovno 0-10 stepeni na luli. U prihvatnoj posudi se nalazi randman od 97-98% ukupno stavljenog alkohola u kazan A gotovo u istom procentu smo prenijeli sve ono loše u rakiju a što nije odstranjeno prvencem. Gotovo pa cijele patočne tonove osim ono nešto malo što je ostalo u đibri.

Gotovo pa izostanak refluksa, situacija 3, ona koju nazivaš Kvazimodo. Relacija 27-57; daje destilat sadržaja alkohola 10-20 stepeni na luli. U prihvatnoj posudi se nalazi randman od 95% ukupno stavljenog alkohola u kazan. A gotovo u istom procentu smo prenijeli sve ono loše u rakiju a što nije odstranjeno prvencem. Gotovo pa cijele patočne tonove osim ono nešto malo što je ostalo u đibri.

Sve u svemu, kako god okreneš, rakija uhvaćena na 57 stepeni u prihvatnoj posudi udara jedino po niskom kvalitetu jer nije uopšte na njoj urađeno ono što se trebalo uraditi i što je cilj druge destilacije.
http://www.sveovinu.com/index.php?topic=1132.msg17507#msg17507

Ove brojke randmana od 95 do 98%, a sličan je randman i većine ostalog što se nalazilo u mekoj rakiji, uvjerljivo pokazuju da u stvari nije ni rađena druga destilacija, u smislu razdvajanja srca rakije od patoke. Time je potpuno izgubljen smisao i cilj druge deestilacije. Kada se ukloni prihvatna posudu sa takvom rakijm ostaje samo par litara patoke uhvaćene nakon toga. Ako se neko zapita gdje to nestade sva patoka koja se trebala dobiti, i šta bi sa nje. Pa ostala je u rakiji, a gdje bi drugo.  

Ne samo da mi smrdi takva rakija nego mi ne miriše na istinu i sva ta priča o načinu rezanja frakcija. Uostalom probaj na svom kazanu ubrzanom destilacijom gdje ćeš dobiti neku kopiju kavizimoda pa sam prosudi. Nema čarobnog štapića u destilaciji, niti mitova i legendi, sve je tamo jasno određeno i već odavno poznato. Zato se destilacija i svrstava u tehnološku operaciju. Zamisli samo situaciju u kojoj se radi destilacija nafte pa neko kaže da je umjesto petroleja poteklo vino, ili benzin sa 98 oktana. Upravo tako meni zvuči ova priča koju prenosiš.
  

Problem je sledeći a ima veze sa tvojom opservacijom o slepom i nekritičkom prihvatanju teza koje nam dolaze od autoriteta pa se to onda odnosi na sve takve pa i na ovu gore tabelu.

Ovo ne mogu prešutjeti ni kad bih htio.
Krajnje je nedopustivo sa aspekta istine, odnosno struke i nauke, a ujedno neprihvatljivo u polemici sa aspekta kulture dijaloga, bilo kakvo postavljanje u istu ravan nećega što spada u apsolutno neuporedive kategorije.

Iznošenje teza može biti skroz proizvoljno i neutemeljeno jer su to samo obične pretpostavke čiju valjanost bi tek trebalo dokazati. Upravo ovdje se vodila priča o jednoj od takvih teza. O tome da karakteristični esteri kruške viljamovke velikim dijelom prelaze u destilat na nižem postotku alkohola pa je to razlog zbog kojeg bi se trebalo hvatati rakiju slabije jačine u prihvatnom sudu. Teza je iznesena bez ikakvih dokaza i činjenica za takvu tvrdnju što je sasvim dovoljno da se proglasi proizvoljnom i neutemeljenom.

Kako se sva priča ne bi završila u čuvenom balkanskom maniru da svako ima pravo na svoje gledište, da je sve relativno, pa i 2+2 ako to nekom lično više odgovara, da se o ukusima ne raspravlja i slične manipulativne gluposti, nisam prezentirao nikakvu tezu nego isključivo naučno dokazane i neoborive činjenice u formi tabelarnih podataka. Ti podatci ne dolaze od tamo nekih autoriteta nego od kromatografa. Aparature-mašine koja je uvjerljivo pokazala isti rezultat mjerenja na stotine puta. Nakon toga u ovoj priči nema više mjesta za bilo kakve teze koje su u suprotnosti sa činjenicama jer bi to bilo najobičnije mlaćanja prazne slame. One više jednostavno ne stoje, pa time ni ne postoje. Srušene su kao kula od karata. Na sceni ostaju jedino naučno dokazane činjenice, bez obzira ko je taj ko ih iznosi ili prenosi.

Drugačije rečeno nemoj više raditi ovakve brljoke jer znaš da ih lako uoćim a još lakše brišem poruke koje ih sadrže.

Elem, o vilji sam pročitao dosta toga a imam i prilično veliko iskustvo sa njom u praksi. Verujem da si pročitao moj tekst o njoj

Ne nisam. Otkako ne pišem na mjestima poput facebook-a ni ne pratim ih više.  

Postavja se pitanje gde je onda zaplet ?

Pa kod Nikice i njegove svite, gdje bi drugo bio.

pa se postavlja pitanje da li u tom donjem opsegu postoji, nekad, i nešto što " blokira" miris i ukus patočnih materije , što ih " prekriva " i čini prihvatljivim ? "

Kao što sam već rekao, prije svega postoji Nikica pa potom i svojta koja ga pokriva u svemu tome. Postoji njegov javno priznati i nedozvoljeni glicerol, pa i vještačke arome. Kruška je možda i najizloženija takvim mahinacijama jer se njena arome lako vještački nadomjesti. Radi se o 4 hemijska jedinjenja koje je potrebno pomiješati u tačno određenim proporcijama.
Čak i vrapci na grani znaju za tu Nikicinu priču. U stilu, ako te zanima kakva ti je rakija donesi je meni da je ocijenim. Normalno takva stručna usluga nije besplatna. Nakon toga ide, dobra ti je rakija al može i puno bolje, donesi je meni da ti je ušminkam za takmičenje i visoku ocjenu na sajmu. Opet normalno, tek takva „stručna“ usluga nije besplatna. A kad dva puta platiš takve usluge, i to više pa više, onda si navučen i sve ostalo je do onog koliko si spreman da platiš za usluge koje dalje slijede. Ne mora čak ni direktno za ocjenu može i kroz usluge „savjetovanja ili vođenja procesa pravljenja rakije“.  

Tipične aromatske materije " očigledno postoje čak imaju i blagi porast pri kraju destilacije što se jasno vidi i u tabeli.

Vidi se, ali se itekako vidi da je porast koji nastupa nakon 33 stepena na luli tako mali i nije dovoljan da zaustavi pad tih aroma u prihvatnoj posudi sve do cca. 12 stepeni na luli. Nakon toga ni da ih poveća u destilatu nego ih održava na istom nivou. Što je manje bitan dio priče jer je puna istina da se te aromatske materije najviše nakupljaju i kvalitetno odvojenom srcu rakije ako je na destilaciju stavljena primjerena jačina meke rakije. Ako je ona niža nego što je optimalno onda te arome bježe u prvenac. Prema patoci ne idu ni u jednoj varijanti jer se ti esteri u destilaciji naprosto ne ponašaju na taj način. Ponašaju se potpuno isto kao i većina estera dugog i srednjeg lanca bez obzira na njihovu tačku ključanja. Jebo te pa to se iz aviona vidi u tabeli i na dijagramu. Nisi valjda toliko zadojen da vjeruješ više nekoj smiješnoj preporuci nego svojim rođenim očima. Doduše to sve postaje manje bitno i da nije tako, a dokazano jeste, jer dobro znaš da tamo patočni tonovi jednostavno ubijaju. Da ne spominjemo u ovoj priči sve ono drugo još lošije.

Radi se o izuzecima koji potvrđuju pravilo ali ipak o nečemu što postoji.
Dakle da " poentiram " , negde se pojavila ta preporuka da se rez vilje radi niže, možda je to potom neko nekritički prepisao, prosledio dalje, pa dalje...ali neko je nekad, očito, došao do istog ( kritičkog) zaključka da rezovi frakcija nisu samo brojevi i tablice i da postoje i neke ,trenutno, nedeterminisane pojave.

Opet se gađaš proizvoljnim tezama.
Mnogo je realnija ona koja funkcioniše očiglednom manipulacijom na javnoj i političkoj sceni. Ne samo više na balkanskom nivou, nego i na planetranom vezano za relaciju Izrael-Palestina. Vjerovatno je neko došao do istog zaključka da bi i on mogao uz pomoć propagande koja se širi brzinom trača postaviti neku manipulativnu tezu kojom bi opravdao sve stogodišnje zablude tradicionalnog pravljenja rakije, jačine 55-60 stepeni. Poput ove o esterima viljamovke. I šta bi na kraju od te teze. Pala je ko kula od karata.

Normalno da rezanje kod odvajanja frakcija nisu samo puke brojke. Francuzi ga rade na osnovu prefinjene i dobrano ispraksane organoleptike već 200 godina i tako su došli do reza na konjaku od 58-62 na luli, i 68-72 u prihvatnoj posudi. Tek nakon toga su drugi uzeli da mjere i mjerkaju pa konstatovali gdje je to, šta je to, i da se tu nema šta dodati ni oduzeti.
Svojevremeno se digao na noge cijeli Sovjetski savez,  dok je postojao sa sadašnjom Gruzijom, Ukrajinom, Moldavijom Jermenijom, Dagestanom, Rusijom… koji su inače imali jake institute iz te oblasti i bili jaki proizvođaći u to vrijeme, pa neki od njih ostali i danas. Imali su zacrtanu političku namjeru i cilj da dokažu nadmoć socijalističke proizvodnje i ospore francuski način destilacije, rezanje frakcija i sl, kao i njihovu dominaciju na tržištu vrijednom nekoliko milijardi dolara. Jednostavno su priznali da je to tako i da se nema kud dalje. Bar oni stručniji i cjenjeniji a takvih je tamo bio značajan broj 50-60-tih godina prošlog vijeka. Isto tako su konstatovali da u svom tom procesu koji je rastao nepresatno punih 200 godina nema nikakvih nepoznanica i da ne postoje mogućnosti kako bi se to moglo zamjeniti nečim drugim. A nije da nisu probavali razne drugačije šeme. Jedino što su uradili kako bi se aromatskim profilom ipak razlikovali je to da su se malo odmakli od 68-72 prema dole. Dobili su nešto robusnije i teže piće, sirovijih i prodornijih aromatskih uticaja, za razliku od konjaka koji je prefinjeniji, suptilniji, aromatski nježniji i puniji bukeom. Nešto poput razlike u zvuku motora starih ali i dalje moćnih dizelaša i benzinaca. Apsolutno su istarživali svaku do tada poznatu pa pokoju i nepoznatu caku i nijansu postupka, i uz sve to još priznavali krajnje korektno i stručno da u svemu tome nema ničega što je slučajno, trenutno i nedeterminisano. Bez obzira na cilj koji im je bio postavljen od strane socijačlističke države i vlasti koja je znala glavu skinuti i za manju sitnicu.

Nisu samo oni preispitivali postupke. Radila je to i radi cijela planeta. Doslovno Europa, Južna Amerika, Azija, Afrika, Sjeverna Amerika…Svi se bez pogovora slažu da na klasičnom kazanu za dvostruku destilaciju ispod 60 stepeni nema zadovoljavajućeg kvaliteta voćnih rakija. Od zadovoljavajućeg pa do vrhunskog kvaliteta postoje još dvije uobičajene kategorije gradacije. Kvalitetna i ona visoko kvalitetna. Nadam se da razumiješ kako se ovdje ne može baš tako lako šetati iz jedne kategorije u drugu. Pa ti sad gledaj gdje ćeš smjestiti rakiju sa 57 u prihvatnoj posudi i 20 na luli.

Još samo jedna napomena. Ista ta vilja na većini takmičenja i u različitim komisijama redovno pobeđuje. Pri tom, probao sam i druge vilje ( različitih godišta ) istog proizvođača, rađene na istom aparatu, po sličnim rezovima, sve su odlične u rasponu od 18,30-18,80.

Neću ponavljati priću o Nikici i njegovim, nego ću samo postaviti pitanje koje bi ocjene dobile rakije Tok i Zlatni tok na takvim takmićenjima? Vjerovatno iste ovakve. A na „prestižnom“ takmićenju u kontinetalnoj Hrvatskoj gdje su se pojavile dobile su krajnje mršavu bronzu i prosječno srebro. Ne kažem da ni tamo nije bio neki njihov Nikica. U Ljubljani je redovno najbolje ocjenjivana bila njihova viljamovka Prior. U Splitu redovno pobjeđuje neka jaka firma iz Hercegovine bilo šta da tamo donese.

Toliko o ocenjivanju, a tek kako to sve ide po lokalnim sajmovima i vašarima. Na drugoj starni pisao sam već ovdje na forumu o ostalim lakrdijama osim protekcije i namještanja pa su se mnogi i naljutili. O tome kako je nemoguće iole objektivno ocjeniti par stotina uzoraka rakija za nekoliko dana. Uz sva obrazloženja, argumentaciju i stavove struke o tome.

Možda i najvažnije, sve su iz istog voćnjaka.

Napokon dolazimo do početka utemeljene priče o kvaliteti rakije viljamovke pa ću samo prošetati kroz tehnološke faze i nabacati ono što se da iskazati i brojkama, a što sam mnogo puta već objašnjavao.

- Nedovoljno zrelo i nedozrelo voće daje gubitak od oko 70% arome karakterističnih estera kruške vilajmovke.
Samo potpuno zrelo voće daje visoke koncentracije aromatskih materija.
- U fermentaciji niži pH (od 2,8 do 3,0) daje najbolje rezultate kod viljamovke u pogledu ostalih aromatskih materija, ne umanjujući njene karakterističe estere.
- Viši pH od 3,3 daje gubitak od 40% njenih karakterističnih estera.
- Karakteristični esteri viljamovke u destilaciji se ponašaju na isti način kao i ostali najvažniji esteri srednjeg i dugog lanca, a ovi prvi se pojavljuje u kvaliteno odvojenom srcu rakije sa cca 70% udjela. Ima ih još u jako visokoj koncentraciji u prvencu dok se u patoci i džibri isto tako nađu ali u znatno manjim količinama.
- Viši sadržaj alkohola u mekoj rakiji stavljenoj na destilaciju vodi većem nakupljanju karakterističnih estera kruške viljamovke u srednoj frakciji, dok manji sadržaj alkohola vodi većem nakupljanja u prvencu. Što onda predstavlja aromatski gubitak. Ako se pitaš gdje su brojke za ovih nekoliko zadnjih rećenica. Brojke su u tabeli iznad ove poruke i njihovom grafikonu.
Prilkom filtriranja dolazi do značajnog gubitka:
- terpena, kao kod farnezena na primjer od 85 do 97%  
- najvažnijih estera srednjeg i dugog lanca od 50 do 70%  i
- karakterističnih estera viljamovke od 35 do 50%
Najizraženije je to na temperaturama ispod 0°C a i sve više kako one padaju, pa ko voli nek izvoli po preporukama od - 10°C
Ostaje još ono posljednje u tehnološkom postupku, gubitak na aromatskim kaarkteristikama pod uticajem temperature skladištenja i izloženost svjetlosti koja degradira njene arome.

[Game of Thrones]

.
Pored  neospornih činjenica koje si u odgovoru naveo i kojima se nema šta dodati i oduzeti,  provukle su se i dve sistemake greške pa je i zaključak , samim tim, pogrešan.

Prva, zanemarivanje stvarnog refluksa prevelike kape i svrstavanje kazana “ Kvazimodo” u kategoriju onih sa nedovoljnim refluksom zbog njegovog cilindričnog oblika. Neću naravno otvarati tu temu ovde jer je ovde tema rez srednje frakcije viljamovke tek napomena da su svi deflagmatori na kolonama sa podovima cilindričnog oblika , kako oni postavljeni iznad podova tako i oni izmešteni sa strane. Nepotrebno je pominjati i određene renomirane kazandžijake radnje kao i destilerije koje upravo rade sa takvim kazanima.
Ako pak budeš insistirao rado ću se uključiti u takvu diskusiju na osnovu pojedinih zakona fizike i trrmodinamike,...
BRISANO

[bistrica]

Znao sam da će tako biti i prije nego sam krenuo pisati odgovore, ali neka.

Ovu priču nakon ovoga što si napisao ne možemo nastaviti.
Ostavio sam samo ono što sam pročitao i nisam mogao čitati dalje.

Ili se praviš lud ili baš toliko ne znaš o destilaciji. Bit će da je oboje.  
Prouči malo rektifikacionu kolonu i način na koji funcionišu njeni podovi, a ne cilindrični oblik u kome su smješteni. Ni deflegmator nije prazni cilindar nego najobičnija tabarka sa kilerom koji se hladi vodom kao i kiler na običnom kazanu. Razlika je samo u tome što djelimični kondenzat iz deflegmatora ne ide u prihvatnu posudu nego se vraća u rektifikacionu kolonu.

Navrati ponovno za godinu dvije kad bar malo zaboravim sa kim imam posla.

[Game of Thrones]

 “nije u pitanju vodeno hlađenje nego vazdušno. Radi se o vrsti deflegmatora, za dodatnu djelimičnu kondenzaciju, nakon što pare prođu deflegmator koji se hladi vodom. ...
BRISANO

[bistrica]

Nije u pitanju vodeno hlađenje nego vazdušno,
Nije u pitanju jedan deflegmator nego dva.
Onaj prvi je ipak vodeno hlađenje...  

Posve nebitno.
Čovječe završili smo priču još na mojoj prošloj poruci, ne moraš se truditi više.

[bistrica]

Posve nebitno.

U čemu je zapravo stvar? Šta je to što je bitno?
Samo za one koji su možda propratili priču.

Ne može se neko skromnog nivoa znanja i još nižeg nivoa sklonosti za logičko rasuđivanje upuštati u diskusiju prodavajući pamet i znanje a uopšte nije u stanju sagledati problematiku. Hajd jednom ili čak dva puta u istoj priči, pa kad mu se objasni onda bi to moglo biti i podnošljivo. Ali neprestano lupetati gluposti i bježati od stvarne teme ili problematike nastojeći od priče napraviti trakavicu kako bi se odbranilo neodbranjivo. Još pored svega ići devizom u stilu najveće vucibatine, da je besprizorni atak na zdrav razum najbolja odbrana. E to je već nedopustivo.  

Konstatacija da kazan ima jako slab refluks, ili refluks koji je gotovo pa izostao, ako se na njemu dobije rakija jačine 57 stepeni u prihvatnoj posudi, kada na luli curi cca. 10-20 stepeni, je naprosto neoboriva iz razloga za koji nije potrebno ni neko posebno znanje o destilaciji. Potrebno je samo ono minimalno, znati bar šta je to refluks i kako utiče na destilaciju. Ako se baš ni to ne zna onda itekako može poslužiti malo zdrave logike usmjerene u dobrom pravcu.

Uzmimo za upoređenje dva kazana iste zapremine i brzine destilacije, u koje je stavljena meka rakija iste koncentracije alkohola. Kazan A sa optimalnim ili jačim refluksom, i kazan B sa slabim refluksom ili njegovim gotovo pa izostankom.

1.Jači refluks kod kazana A daje i jaču rakiju na luli i u prihvatnoj posudi od kazana B jer refluks pospješuje isparavanje alkohola ograničavajući isparavanje vode. U bilo kom istom vremenskom trenutku trajanja destilacije.

2.Ako se u kazanu nalazi manja koncentracija alkohola uvijek će se na luli dobivati destilat sa manjom koncentracijom alkohola. Sa ili bez refluksa, svejedno je za ovu relaciju.

Ako sada u oba kazana stavimo meku rakiju sa 27 stepeni i hvatamo u prihvatnim posudama rakiju na 57 stepeni, gdje ćemo u tom trenutku izmjeriti veći sadržaj alkohola na luli a gdje manji?
Manji na kazanu A, a veći na kazanu B, jer je u kazanu B alkohol sporije isparavao pa ostavio i veću koncentraciju alkohola u kazanu B. Po premisi 2.

Šta nakon ovog ima sporno u napisanom!

Dobar refluks. Relacija 27-57; daje destilat sadržaja alkohola 5-10 stepeni na luli. U prihvatnoj posudi se nalazi randman od 96-97% ukupno stavljenog alkohola u kazan.
Gotovo pa izostanak refluksa. Relacija 27-57; daje destilat sadržaja alkohola 10-20 stepeni na luli. U prihvatnoj posudi se nalazi randman od 95% ukupno stavljenog alkohola u kazan.

Kad sva pamet po nekom pitanju stane u dvije logične premise onda je nepodnošljivo slušati lupetanja koja to besmisleno osporavaju.