Meka rakija je rađena na klasičnom kazanu sa normalnim refluksom. Hvatana je na jačini 27% V/V . Fermentacija je rađena sa enzimima bez korekcije pH vrednosti. Prepek je rađen na onom " kvazimodo" kazanu od 80 l sa kapom oblika cilindra, zapremine 50 l i prekid na luli je bio ja 22-25 % V/V ( ne seća se tačno) a u prihvatnom sudu 57 % V/V. To su podaci koje sam, upravo, dobio od proizvođača.
Alkoholna destilacija je proces koji kao i svaki drugi tehnološki proces ima svoje zakonitosti koje se mogu izraziti čak i formulama. Zbog toga što između određenih varijabli postoji direktna i nepromjenjiva međusobna zavisnost. Kao u svakom složenom sistemu normalno da postoje faktori koji imaju bitan uticaj. Refluks je jedan od njih pa krajnji rezultat jako zavisi od njega, ne samo zbog načina na koji se ponašaju alkohol i voda u destilaciji nego i sličnog načina na koji se ponašaju aromatske materije, kako one dobre tako i one od štetnog uticaja u većim koncentracijama. Nije ni refluks nepromjeniv i onaj koji samo zavisi od zapremine kape nego na njega utiću i neki drugi elementi. Ovdje je jako bitna činjenica valjkastog oblika koja u stvari poništava sam refluks bez obzira na zapreminu. Fizičke promjene kao i hemijske reakcije u kapi kazana se dešavaju isključivo u tećnom dijelu alkoholno vodenih isparenja. To je samo u zoni od 2 milimetra od bakarne površine kape na kojoj se dešava djelimična kondenzacija. Sva ostala isparenja prođu kroz tu cijev netaknuta. Kod loptastih oblika refluks nastaje vrtložnim strujanjem koje potpomognuto suženjem otvora poklopca kazana daje i veću brzinu vrtložnih strujanja isparenja.
Tako dolazi do većeg kontakta isparenanja i bakra pa time i do većeg uticaja na sastav alkoholno vodene smjese. Dodatno još te kapi sa sfernog oblika kape padaju nazad u lonac kazana poput kiše i na tom putu se sudaraju sa isparenjima mijenjajući njihov sadržaj. Na njega još značajno utiću brzina destilacije, kao i vanjski faktori poput temperature, vlažnosti i brzine strujanja okolnog zraka. Svako grijanje i hlađenje zavisi od njih a kod refluksa se upravo radi o fenomenu hlađenja u kojem dolazi do kondenzacije i mijenja se sastav alkoholno vodene smjese u isparenjima koja prolaze prema tabarci.
Tako dolazimo i do različitih podataka kroz relacije jačine alkohola na luli i jačine alkohola u prihvatnoj posudi ako je na destilaciju stavljena meka rakija iste jačine, odnosto istog sadržaja alkohola.
Na kazanu sa dobrim i optimalnim refluksom, u koji je stavljena meka rakija od 27 stepeni, kada u prihavatnoj posudi imamo 57, na luli ćemo uvijek imati od 5 do 10 stepeni. Zadnje brojke imaju veći raspon zbog količine odvojenog prvenca, variranja u brzini destilacije u pojedinom trenutku i uticaja opisanih vanjskih faktora. Važno je istaći činjenici da su tako velika variranja moguća jedino pri kraju destilacije jer se u kazanu nalazi još posve malo alkohola pa je to trenutak u kojem alkohol na luli strahovito brzo pada. Svaka uhvaćena litra pa i manja količina od litre je bitno drugačija na manjim kazanima. Variranja u ranijim fazama su znatno manja pa se to može iskazati brojkama koja eventualno variraju pod uticajem faktora od neka 2-3 stepena alkohola na luli.
Dakle dobar refluks, situacija 1. Relacija 27-57; daje destilat sadržaja alkohola 5-10 stepeni na luli. U prihvatnoj posudi se nalazi randman od 96-97% ukupno stavljenog alkohola u kazan. A gotovo u istom procentu smo prenijeli sve ono loše u rakiju a što nije odstranjeno prvencem. Gotovo pa cijele patočne tonove osim ono nešto malo što je ostalo u đibri.
Poprilično jak refluks, situacija 2. Relacija 27-57; daje destilat sadržaja alkohola doslovno 0-10 stepeni na luli. U prihvatnoj posudi se nalazi randman od 97-98% ukupno stavljenog alkohola u kazan A gotovo u istom procentu smo prenijeli sve ono loše u rakiju a što nije odstranjeno prvencem. Gotovo pa cijele patočne tonove osim ono nešto malo što je ostalo u đibri.
Gotovo pa izostanak refluksa, situacija 3, ona koju nazivaš Kvazimodo. Relacija 27-57; daje destilat sadržaja alkohola 10-20 stepeni na luli. U prihvatnoj posudi se nalazi randman od 95% ukupno stavljenog alkohola u kazan. A gotovo u istom procentu smo prenijeli sve ono loše u rakiju a što nije odstranjeno prvencem. Gotovo pa cijele patočne tonove osim ono nešto malo što je ostalo u đibri.
Sve u svemu, kako god okreneš, rakija uhvaćena na 57 stepeni u prihvatnoj posudi udara jedino po niskom kvalitetu jer nije uopšte na njoj urađeno ono što se trebalo uraditi i što je cilj druge destilacije.
http://www.sveovinu.com/index.php?topic=1132.msg17507#msg17507Ove brojke randmana od 95 do 98%, a sličan je randman i većine ostalog što se nalazilo u mekoj rakiji, uvjerljivo pokazuju da u stvari nije ni rađena druga destilacija, u smislu razdvajanja srca rakije od patoke. Time je potpuno izgubljen smisao i cilj druge deestilacije. Kada se ukloni prihvatna posudu sa takvom rakijm ostaje samo par litara patoke uhvaćene nakon toga. Ako se neko zapita gdje to nestade sva patoka koja se trebala dobiti, i šta bi sa nje. Pa ostala je u rakiji, a gdje bi drugo.
Ne samo da mi smrdi takva rakija nego mi ne miriše na istinu i sva ta priča o načinu rezanja frakcija. Uostalom probaj na svom kazanu ubrzanom destilacijom gdje ćeš dobiti neku kopiju kavizimoda pa sam prosudi. Nema čarobnog štapića u destilaciji, niti mitova i legendi, sve je tamo jasno određeno i već odavno poznato. Zato se destilacija i svrstava u tehnološku operaciju. Zamisli samo situaciju u kojoj se radi destilacija nafte pa neko kaže da je umjesto petroleja poteklo vino, ili benzin sa 98 oktana. Upravo tako meni zvuči ova priča koju prenosiš.
Problem je sledeći a ima veze sa tvojom opservacijom o slepom i nekritičkom prihvatanju teza koje nam dolaze od autoriteta pa se to onda odnosi na sve takve pa i na ovu gore tabelu.
Ovo ne mogu prešutjeti ni kad bih htio.
Krajnje je nedopustivo sa aspekta istine, odnosno struke i nauke, a ujedno neprihvatljivo u polemici sa aspekta kulture dijaloga, bilo kakvo postavljanje u istu ravan nećega što spada u apsolutno neuporedive kategorije.
Iznošenje teza može biti skroz proizvoljno i neutemeljeno jer su to samo obične pretpostavke čiju valjanost bi tek trebalo dokazati. Upravo ovdje se vodila priča o jednoj od takvih teza. O tome da karakteristični esteri kruške viljamovke velikim dijelom prelaze u destilat na nižem postotku alkohola pa je to razlog zbog kojeg bi se trebalo hvatati rakiju slabije jačine u prihvatnom sudu. Teza je iznesena bez ikakvih dokaza i činjenica za takvu tvrdnju što je sasvim dovoljno da se proglasi proizvoljnom i neutemeljenom.
Kako se sva priča ne bi završila u čuvenom balkanskom maniru da svako ima pravo na svoje gledište, da je sve relativno, pa i 2+2 ako to nekom lično više odgovara, da se o ukusima ne raspravlja i slične manipulativne gluposti, nisam prezentirao nikakvu tezu nego isključivo naučno dokazane i neoborive činjenice u formi tabelarnih podataka. Ti podatci ne dolaze od tamo nekih autoriteta nego od kromatografa. Aparature-mašine koja je uvjerljivo pokazala isti rezultat mjerenja na stotine puta. Nakon toga u ovoj priči nema više mjesta za bilo kakve teze koje su u suprotnosti sa činjenicama jer bi to bilo najobičnije mlaćanja prazne slame. One više jednostavno ne stoje, pa time ni ne postoje. Srušene su kao kula od karata. Na sceni ostaju jedino naučno dokazane činjenice, bez obzira ko je taj ko ih iznosi ili prenosi.
Drugačije rečeno nemoj više raditi ovakve brljoke jer znaš da ih lako uoćim a još lakše brišem poruke koje ih sadrže.
Elem, o vilji sam pročitao dosta toga a imam i prilično veliko iskustvo sa njom u praksi. Verujem da si pročitao moj tekst o njoj
Ne nisam. Otkako ne pišem na mjestima poput facebook-a ni ne pratim ih više.
Postavja se pitanje gde je onda zaplet ?
Pa kod Nikice i njegove svite, gdje bi drugo bio.
pa se postavlja pitanje da li u tom donjem opsegu postoji, nekad, i nešto što " blokira" miris i ukus patočnih materije , što ih " prekriva " i čini prihvatljivim ? "
Kao što sam već rekao, prije svega postoji Nikica pa potom i svojta koja ga pokriva u svemu tome. Postoji njegov javno priznati i nedozvoljeni glicerol, pa i vještačke arome. Kruška je možda i najizloženija takvim mahinacijama jer se njena arome lako vještački nadomjesti. Radi se o 4 hemijska jedinjenja koje je potrebno pomiješati u tačno određenim proporcijama.
Čak i vrapci na grani znaju za tu Nikicinu priču. U stilu, ako te zanima kakva ti je rakija donesi je meni da je ocijenim. Normalno takva stručna usluga nije besplatna. Nakon toga ide, dobra ti je rakija al može i puno bolje, donesi je meni da ti je ušminkam za takmičenje i visoku ocjenu na sajmu. Opet normalno, tek takva „stručna“ usluga nije besplatna. A kad dva puta platiš takve usluge, i to više pa više, onda si navučen i sve ostalo je do onog koliko si spreman da platiš za usluge koje dalje slijede. Ne mora čak ni direktno za ocjenu može i kroz usluge „savjetovanja ili vođenja procesa pravljenja rakije“.
Tipične aromatske materije " očigledno postoje čak imaju i blagi porast pri kraju destilacije što se jasno vidi i u tabeli.
Vidi se, ali se itekako vidi da je porast koji nastupa nakon 33 stepena na luli tako mali i nije dovoljan da zaustavi pad tih aroma u prihvatnoj posudi sve do cca. 12 stepeni na luli. Nakon toga ni da ih poveća u destilatu nego ih održava na istom nivou. Što je manje bitan dio priče jer je puna istina da se te aromatske materije najviše nakupljaju i kvalitetno odvojenom srcu rakije ako je na destilaciju stavljena primjerena jačina meke rakije. Ako je ona niža nego što je optimalno onda te arome bježe u prvenac. Prema patoci ne idu ni u jednoj varijanti jer se ti esteri u destilaciji naprosto ne ponašaju na taj način. Ponašaju se potpuno isto kao i većina estera dugog i srednjeg lanca bez obzira na njihovu tačku ključanja. Jebo te pa to se iz aviona vidi u tabeli i na dijagramu. Nisi valjda toliko zadojen da vjeruješ više nekoj smiješnoj preporuci nego svojim rođenim očima. Doduše to sve postaje manje bitno i da nije tako, a dokazano jeste, jer dobro znaš da tamo patočni tonovi jednostavno ubijaju. Da ne spominjemo u ovoj priči sve ono drugo još lošije.
Radi se o izuzecima koji potvrđuju pravilo ali ipak o nečemu što postoji.
Dakle da " poentiram " , negde se pojavila ta preporuka da se rez vilje radi niže, možda je to potom neko nekritički prepisao, prosledio dalje, pa dalje...ali neko je nekad, očito, došao do istog ( kritičkog) zaključka da rezovi frakcija nisu samo brojevi i tablice i da postoje i neke ,trenutno, nedeterminisane pojave.
Opet se gađaš proizvoljnim tezama.
Mnogo je realnija ona koja funkcioniše očiglednom manipulacijom na javnoj i političkoj sceni. Ne samo više na balkanskom nivou, nego i na planetranom vezano za relaciju Izrael-Palestina. Vjerovatno je neko došao do istog zaključka da bi i on mogao uz pomoć propagande koja se širi brzinom trača postaviti neku manipulativnu tezu kojom bi opravdao sve stogodišnje zablude tradicionalnog pravljenja rakije, jačine 55-60 stepeni. Poput ove o esterima viljamovke. I šta bi na kraju od te teze. Pala je ko kula od karata.
Normalno da rezanje kod odvajanja frakcija nisu samo puke brojke. Francuzi ga rade na osnovu prefinjene i dobrano ispraksane organoleptike već 200 godina i tako su došli do reza na konjaku od 58-62 na luli, i 68-72 u prihvatnoj posudi. Tek nakon toga su drugi uzeli da mjere i mjerkaju pa konstatovali gdje je to, šta je to, i da se tu nema šta dodati ni oduzeti.
Svojevremeno se digao na noge cijeli Sovjetski savez, dok je postojao sa sadašnjom Gruzijom, Ukrajinom, Moldavijom Jermenijom, Dagestanom, Rusijom… koji su inače imali jake institute iz te oblasti i bili jaki proizvođaći u to vrijeme, pa neki od njih ostali i danas. Imali su zacrtanu političku namjeru i cilj da dokažu nadmoć socijalističke proizvodnje i ospore francuski način destilacije, rezanje frakcija i sl, kao i njihovu dominaciju na tržištu vrijednom nekoliko milijardi dolara. Jednostavno su priznali da je to tako i da se nema kud dalje. Bar oni stručniji i cjenjeniji a takvih je tamo bio značajan broj 50-60-tih godina prošlog vijeka. Isto tako su konstatovali da u svom tom procesu koji je rastao nepresatno punih 200 godina nema nikakvih nepoznanica i da ne postoje mogućnosti kako bi se to moglo zamjeniti nečim drugim. A nije da nisu probavali razne drugačije šeme. Jedino što su uradili kako bi se aromatskim profilom ipak razlikovali je to da su se malo odmakli od 68-72 prema dole. Dobili su nešto robusnije i teže piće, sirovijih i prodornijih aromatskih uticaja, za razliku od konjaka koji je prefinjeniji, suptilniji, aromatski nježniji i puniji bukeom. Nešto poput razlike u zvuku motora starih ali i dalje moćnih dizelaša i benzinaca. Apsolutno su istarživali svaku do tada poznatu pa pokoju i nepoznatu caku i nijansu postupka, i uz sve to još priznavali krajnje korektno i stručno da u svemu tome nema ničega što je slučajno, trenutno i nedeterminisano. Bez obzira na cilj koji im je bio postavljen od strane socijačlističke države i vlasti koja je znala glavu skinuti i za manju sitnicu.
Nisu samo oni preispitivali postupke. Radila je to i radi cijela planeta. Doslovno Europa, Južna Amerika, Azija, Afrika, Sjeverna Amerika…Svi se bez pogovora slažu da na klasičnom kazanu za dvostruku destilaciju ispod 60 stepeni nema zadovoljavajućeg kvaliteta voćnih rakija. Od zadovoljavajućeg pa do vrhunskog kvaliteta postoje još dvije uobičajene kategorije gradacije. Kvalitetna i ona visoko kvalitetna. Nadam se da razumiješ kako se ovdje ne može baš tako lako šetati iz jedne kategorije u drugu. Pa ti sad gledaj gdje ćeš smjestiti rakiju sa 57 u prihvatnoj posudi i 20 na luli.
Još samo jedna napomena. Ista ta vilja na većini takmičenja i u različitim komisijama redovno pobeđuje. Pri tom, probao sam i druge vilje ( različitih godišta ) istog proizvođača, rađene na istom aparatu, po sličnim rezovima, sve su odlične u rasponu od 18,30-18,80.
Neću ponavljati priću o Nikici i njegovim, nego ću samo postaviti pitanje koje bi ocjene dobile rakije Tok i Zlatni tok na takvim takmićenjima? Vjerovatno iste ovakve. A na „prestižnom“ takmićenju u kontinetalnoj Hrvatskoj gdje su se pojavile dobile su krajnje mršavu bronzu i prosječno srebro. Ne kažem da ni tamo nije bio neki njihov Nikica. U Ljubljani je redovno najbolje ocjenjivana bila njihova viljamovka Prior. U Splitu redovno pobjeđuje neka jaka firma iz Hercegovine bilo šta da tamo donese.
Toliko o ocenjivanju, a tek kako to sve ide po lokalnim sajmovima i vašarima. Na drugoj starni pisao sam već ovdje na forumu o ostalim lakrdijama osim protekcije i namještanja pa su se mnogi i naljutili. O tome kako je nemoguće iole objektivno ocjeniti par stotina uzoraka rakija za nekoliko dana. Uz sva obrazloženja, argumentaciju i stavove struke o tome.
Možda i najvažnije, sve su iz istog voćnjaka.
Napokon dolazimo do početka utemeljene priče o kvaliteti rakije viljamovke pa ću samo prošetati kroz tehnološke faze i nabacati ono što se da iskazati i brojkama, a što sam mnogo puta već objašnjavao.
- Nedovoljno zrelo i nedozrelo voće daje gubitak od oko 70% arome karakterističnih estera kruške vilajmovke.
Samo potpuno zrelo voće daje visoke koncentracije aromatskih materija.
- U fermentaciji niži pH (od 2,8 do 3,0) daje najbolje rezultate kod viljamovke u pogledu ostalih aromatskih materija, ne umanjujući njene karakterističe estere.
- Viši pH od 3,3 daje gubitak od 40% njenih karakterističnih estera.
- Karakteristični esteri viljamovke u destilaciji se ponašaju na isti način kao i ostali najvažniji esteri srednjeg i dugog lanca, a ovi prvi se pojavljuje u kvaliteno odvojenom srcu rakije sa cca 70% udjela. Ima ih još u jako visokoj koncentraciji u prvencu dok se u patoci i džibri isto tako nađu ali u znatno manjim količinama.
- Viši sadržaj alkohola u mekoj rakiji stavljenoj na destilaciju vodi većem nakupljanju karakterističnih estera kruške viljamovke u srednoj frakciji, dok manji sadržaj alkohola vodi većem nakupljanja u prvencu. Što onda predstavlja aromatski gubitak. Ako se pitaš gdje su brojke za ovih nekoliko zadnjih rećenica. Brojke su u tabeli iznad ove poruke i njihovom grafikonu.
Prilkom filtriranja dolazi do značajnog gubitka:
- terpena, kao kod farnezena na primjer od 85 do 97%
- najvažnijih estera srednjeg i dugog lanca od 50 do 70% i
- karakterističnih estera viljamovke od 35 do 50%
Najizraženije je to na temperaturama ispod 0°C a i sve više kako one padaju, pa ko voli nek izvoli po preporukama od - 10°C
Ostaje još ono posljednje u tehnološkom postupku, gubitak na aromatskim kaarkteristikama pod uticajem temperature skladištenja i izloženost svjetlosti koja degradira njene arome.