U ovom tekstu razmatraju se termini vezani za
senzornu analizu i to opšti termini koji se odnose na čula uopšte, kao i senzorna svojstva prehrambenih proizvoda i vina. Naša zemlja je u potpunosti prihvatila Međunarodni standard ISO 5492:1992 koji je publikovan na srpskom jeziku od strane Saveznog zavoda za standardizaciju pod oznakom JUS ISO 5492:2000 i nazivom Senzorske analize - Rečnik.
Senzorno ocenjivanje kvaliteta vina, kao integralni deo kontrole kvaliteta vina, predstavlja veoma naporan i delikatan posao. Pri tome je i poznavanje značenja pojedinih pojmova veoma važno kako se ne bi stvarala konfuzija i nejasnoće u komuniciranju i tumačenju dobijenih rezultata.
Senzorno ocenjivanje kvaliteta vina ima veliki značaj ne samo kada se radi o ocenjivanju i spoznaji kvaliteta gotovog proizvoda - vina, već se senzorna kontrola vrši još u toku alkoholnog vrenja, obrade, stabilizacije, sazrevanja vina, kako bi se u slučaju potrebe pravovremeno reagovalo. Sama reč senzorika dolazi od latinske reci sensus koja znači čulo, pa prema tome senzorika predstavlja ocenjivanje kvaliteta vina čulima (vid, miris, ukus), pri čemu se, s obzirom na metode na kojima se zasniva, bitno razlikuje od organoleptike ili degustacije, koji se danas smatraju prevaziđenim.
OPŠTI TERMINI OCENJIVAČ (SENZORNI) - je osoba koja učestvuje u senzornom ocenjivanju.
ODABRANI OCENJIVAČ - ocenjivač koji je odabran na osnovu njegove sposobnosti da obavlja senzorno ispitivanje.
STRUČNJAK (EKSPERT) - u opštem smislu predstavlja osobu koja je sposobna da na osnovu znanja i iskustva da mišljenje o oblasti za koju je konsultovana. Kada se radi o senzornoj analizi postoje dve vrste stručnjaka-eksperta: "stručnjak (ekspert) ocenjivač" i "specijalizovani stručnjak (ekspert) ocenjivač".
STRUČNJAK (EKSPERT) OCENJIVAČ - odabrani ocenjivač sa visokim stepenom senzorne osetljivosti i iskustvom u senzornoj metodologiji koji je sposoban da stalno i učestalo senzorno ocenjuje različite proizvode.
SPECIJALIZOVANI STRUČNJAK (EKSPERT) OCENJIVAČ - stručnjak ocenjivač koji ima dodatno iskustvo kao specijalista za određeni proizvod i/ili proces i/ili marketing i koji je sposoban da izvrši senzornu analizu proizvoda i da oceni i predvidi uticaje odstupanja koji se odnose na sirovine, recepture, procese, skladištenje, starenje itd.
Kada je reč o ocenjivačima i njihovom bližem definisanju, predstavicemo i nemačke norme koje se takođe odnose na ovu problematiku publikovane u DIN 10950:1981. Prema stepenu kvalifikovanosti i sposobnosti razlikuju se prema navedenom normativu sledeće osobine: laik, priučeni laik, ocenjivač, stručnjak (ekspert) i senzoričar.
LAIK - je ocenjivač koji iskazuje svoj sud bez prethodnog uvođenja u zadatak ocenjivača i provere sposobnosti opažanja pojedinim čulima.
PRIUČENI LAIK - je osoba kratko upoznata sa zadacima vezanim za ocenjivanje.
OCENJIVAČ - osoba koja učestvuje u ocenjivanju, a koja je prethodno školovana da obavlja zadatke ocenjivača i svoju sposobnost za to dokazala.
STRUČNJAK (EKSPERT) - je ocenjivač koji je ispunio sve pretpostavke kao i ocenjivač, ali je pri torm i školovan za specifičnu grupu proizvoda, poseduje tehnološka znanja vezana za istu kao i iskustva stečena stalnim ispitivanjem datih proizvoda ili grupe proizvoda.
SENZORIČAR - osoba upoznata sa celokupnom teorijom i praksom senzornog ocenjivanja, a koja poseduje sve kvalifikacije kao ocenjivač i sposobna je da obavlja delatnosti rukovodioca grupe.
SENZORNA ANALIZA - ispitivanje organoleptičkih svojstava proizvoda čulima.
ORGANOLEPTIČKI - odnosi se na svojstva opažena čulima.
KVALITET - skup odlika i karakteristika proizvoda ili usluga koji se odnose na njegovu sposobnost da zadovolje utvrđene potrebe ili potrebe koje se podrazumevaju.
FAKTOR KVALITETA - jedna odlika ili karakteristika koja je izabrana izmedu drugih radi ocene ukupnog kvaliteta proizvoda.
DEGUSTACIJA - senzorno ocenjivanje proizvoda u ustima.
SENZORIKA - naučna disciplina koja uključuje fiziologiju čulnih organa, metode ispitivanja, školovanje ocenjivača i biometriju za obradu dobijenih rezultata. Za razliku od "senzoričara" koji "meri" čulima koristeći egzaktne metode, statistički vrednuje rezultate ispitivanja, pohađa kurs i polaže kvalifikacioni test i redovno podleže proveri svojih senzornih sposobnosti, "organoleptičar" pomoću čula doživljava odredeni utisak pri čemu meša ocenu kvaliteta sa iskazom o omiljenosti a, osim toga, svoje senzorne sposobnosti ne podvrgava proveri.
TERMINI KOJI SE ODNOSE NA ČULA RECEPTOR - specifični deo čula koji reaguje na posebne nadražaje.
NADRAŽAJ - ono što može pobuditi receptor.
OPAŽAJ - svesnost uticaja jednog ili više senzornih nadražaja.
UKUS - osećaji primećeni čulom ukusa koji su pobuđeni nekim rastvorljivim supstancama. Svojstva proizvoda izazvana osećajima ukusa. Napomena: termin "ukus" ne sme se upotrebljavati za označavanje kombinacije gustatornih, olfaktornih i trigeminalnih osećaja koji se označavaju izrazom "ukusnost". Ako se, ipak, u neformalnom jeziku ovaj termin upotrebi u tomn smislu, on mora biti uvek zajedno sa kvalifikacionim terminom, npr. plesniv ukus, ukus maline, nepostojan ukus.
GUSTATORNI - odnosi se na čulo ukusa.
OLFAKTORNI - odnosi se na čulo mirisa.
DODIR - čulo dodira. Prepoznavanje oblika i stanja proizvoda pomoću direktnog kontakta sa kožom.
ČULO VIDA - sposobnost viđenja. Isticanje razlika u spoljnom svetu koje su rezultat senzornih utisaka nastalih dejstvom svetlosnih zraka na oko.
OSETLJIVOST - sposobnost da se pomocu čula opazi, identifikuje i/ili razlikuje kvantitativno i/ili kvalitativno jedan ili više nadražaja.
INTENZITET- stepen opaženog osećaja. Stepen nadražaja koji izaziva opaženi osećaj.
KINESTEZIJA - osećaji koji su posledica pritiska na uzorak, izazvanog pomeranjem mišica (npr. ispitivanje sira pritiskom prsta, griženje jabuke).
NEOSETLJVOST NA UKUS - gubitak osetljivosti na nadražaje ukusa. Neosetljivost na ukusu može biti potpuna ili delimična i stalna ili privremena.
NEOSETUIVOST NA MIRIS - gubitak osetljivosti na olfaktorne nadražaje. Neosetljivost na miris može biti potpuna ili delimična i stalna ili privremena (ANOSMIJA).
HIPEROSMIJA - povećana osetljivost na jedan ili vise olfaktornih nadražaja.
HIPOOSMIJA - umanjena osetljivost na jedan ili nekoliko olfaktornih nadražaja.
PAROSMIJA- osećanje mirisa je iskrivljeno.
AUTOSMIJA - primanje mirisa bez postojanja stvarnog mirisnog nadražaja.
KAKOSMIJA - percepcija mirisa je konstantno neprijatna.
SLEPILO ZA BOJE - manjkava predstava boje koja se karakterise značajno različitim opažanjem od standardnog posmatrača.
TRIGEMINALNI - podraživanje ili jaki osećaji opaženi u ustima ili grlu.
TERMINI KOJI SE ODNOSE NA SENZORNA SVOJSTVA KISELO (ukus) - opisuje osnovni ukus koji proizvode vodeni rastvori većine kiselih supstanci (npr. limunska ili vinska kiselina).
KISELOST - organoleptičko svojstvo čistih supstanci ili mešavina koje proizvode kiseli ukus.
GORKO (ukus) - opisuje osnovni ukus proizvoda koji proizvode razblaženi vodeni rastvori različitih supstanci kao sto su kinin i kofein.
GORČINA - organoleptičko svojstvo čistih supstanci ili mešavina koje proizvode gorak ukus.
SLANO (ukus) - opisuje osnovni ukus koji proizvode vodeni rastvori čistih supstanci kao što je natrijum-hlorid (NaCl).
SLANOST - organolepticko svojstvo čistih supstanci ili mešavina koje proizvode slan ukus.
SLATKO (ukus) - opisuje osnovni ukus koji proizvode osnovni rastvori različitih supstanci kao sto je saharoza.
SLATKOĆA - organolepticko svojstvo čistih supstanci ili mešavina koje proizvode sladak ukus.
ALKALNO (ukus) - opisuje osnovni ukus koji proizvode vodeni rastvori baznih supstanci.
ALKALNOST - organoleptičko svojstvo čistih supstanci ili mešavina koje proizvode alkalni ukus.
OPORO; HRAPAVO - opisuje složen osećaj, praćen skupljanjem, grčenjem ili nabiranjem kože ili sluzokože u ustima, koji proizvode supstance kao sto su tannin i trnjine.
OPOROST - organoleptičko svojstvo čistih supstanci ili mešavina koje proizvode opor osećaj.
UKUSNOST - složena kombinacija olfaktornih, gustatornih i trigeminalnih osećaja, opaženih za vreme ispitivanja ukusa. Ukusnost je prevod pojma ,,flavour" koji se koristi na engleskom govornom području. On obuhvata celokupnost senzornih osobina proizvoda (namirnice, pića) koje se pri konzumiranju opažaju kao miris, ukus i tekstura, pri čemu je izgled isključen.
OSNOVNI UKUS - bilo koji od osobenih ukusa: kiselo, gorko, slatko, slano, alkalno, umami, metalno.
TAKTILNI OSEĆAJ - opipljivi osećaji opaženi ustima, uključujući jezik, desni i zube.
NAKNADNI UKUS (ZAOSTALI UKUS) - olfaktorni i/ili gustatorni osećaj koji se javlja posle uklanjanja proizvoda i koji se razlikuje od osećaja opaženih dok je proizvod bio u ustima.
POSTOJANOST - olfaktorni i/ili gustatorni osecaj slican osecaju koji je opazen dok je proizvod bio u ustima i koji traje merIjivi vremenski period.
AROMA - organoleptička svojstva koja se opažaju olfaktornim organom preko zadnjeg dela nosa dok se ispituje ukus. U engleskom i zvaničnom fancuskom jeziku aroma se smatra prijatnim mirisom.
MIRIS - organoleptičko svojstvo koje se opaža olfaktornim organom udisanjem izvesnih isparljivih supstanci.
NOTA - određen istaknut ukus i miris koji se može identifikovati.
ATIPIČNA NOTA - netipično obeležje često povezano sa kvarenjem ili transformacijom proizvoda.
KONZISTENCIJA - svojstva koja su opažena područjem mehaničkih receptora i receptora dodira, posebno u ustima, i koja zavise od teksture proizvoda.
TELO - bogatstvo ukusnosti ili utisak koji daje konzistencija proizvoda.
BOJA - osećaj izazvan podrazajem mrežnjače svetlosnim zracima različitih talasnih dužina. Svojstvo proizvoda koje izaziva opažanje boje.
NIJANSA - ono svojstvo boje koje odgovara variranjima u talasnoj dužini.
BUKE - skup specificnih olfaktornih nota proizvoda (vina, alkohola, itd.) koji ih karakterišu. Ovu definiciju bukea teško da može da prihvati vinarska nauka i praksa, jer ona stvara konfuziju. Svim vinarima je poznato da svako vino poseduje miris koji može da se okvalifikuje kao vinski, po kome se, uostalom, vino i prepoznaje, ali o bukeu se može govoriti samo kod manjeg broja vina. Buke je plemeniti miris koji se razvija u vinu visokokvalitetnih sorti odležavanjem najmanje tri godine u boci. Sama reč dolazi od francuske reči bouquet (buket cveća) i govori o plemenitom i raskošnom mirisu koji upravo podseća na buket cveća.
TEKSTURA - sva mehanička, geometrijska i svojstva površine proizvoda koja se opažaju pomoću mehaničkih receptora, receptora dodira, i tamo gde to odgovara, čulima vida i sluha. Tekstura obuhvata celokupnost mehaničkih i reoloskih osobina jednog proizvoda. Kod pića je značajna viskoznost koja se ubraja u mehaničko svojstvo, kao i oslobađanje gasova (perlanje, penušanje), a takođe i osećaji toplog i hladnog, osobine koje se čulom vida i/ili ukusa mogu senzorno opažati. Tekstura vina odnosi se na interakciju komponenti koje doprinose taktilnim senzacijama vina i uključuje: kiselost, glicerol, šećer, taninske materije, ugljendioksid itd. Dobra struktura vina podrazumeva dobro izbalansiran hemijski sastav i uravnotežen i zaokružen ukus. Struktura se opaža kada se vino nalazi u ustima. To je npr. somotasti osecaj "ukrćenih" tanina u jednom Pinot Noiru ili zrelom vinu iz Bordoa, "masnoća", odnosno gustina (zejtinavost) jednog slatkog vina iz So-terna ili bockajuća svežina jednog penušavog vina koja potiče od mehurića CO2.
VISKOZNOST - mehaničko svojstvo teksture koje se odnosi na otpor proticanju. Predstavlja silu koja je potrebna da se tečnost iz kašike prelije preko jezika ili da se raširi preko supstrata. Tečno je nizak nivo viskoznosti i primer za isti je voda, retko je srednji nivo i primer je sos, uljasto je takode srednji nivo a primer je krem, dok je viskozno visok nivo za šta su primeri kondenzovano mleko i med.
Tekst preuzet iz časopisa "Vino"