Senzorno ocjenjivanje rakija.

[ibrik]

a svakako ću uzeti u obzir i vaše preporuke za samu destilaciju i odvajanje frakcija pa će i ocene, nadam se, biti bolje :-)

Ne verujem nesto.

Prikazano po jačini i dodijeljenim ocjenama kvaliteta je to izgledalo ovako. Rakija uhvaćena na:
50 stepeni ocjena – 18,03
52,5 - 18,00
55,0 - 17,92
57,5 - 17,90
60,0 - 17,90
62,5 - 17,95.

Vidimo da sa rastom jacine u prihvatnoj posudi ocene ne rastu vec  padaju. Logican sled je da ce ocena biti oko 17,50 kad jacina u prihvatnoj posudi bude bila 68%...  

[blue_moon]

Ono što ovu priču čini iole zanimljivom  Grin je to da sam za rakiju koja je ovako pripremljena dobilo i ocenu ( van oficijalne konkurencije ) od strane žirija na takmičenju " rakija i rakijaši " u Pančevu i iznosila je 17,40

Sa tog istog takmičenja sam imala priliku da uspem u čašu destilat koji je dobio veliko zlato.
Paralelno sam imala drugi u rezovima od 55-47 na luli. Moglo se tačno osetiti kako patočni tonovi su sve jači, tamo negde na 47 mi se našla i ova zlatna.

[bistrica]

Ma hajde, evo probao sam i ja ponešto.  
Na žalost nije u pitanju izuzetak nego takvo ocjenjivanje sa jako lošim kriterijumom postaje pravilo kojim se ide u posve lošem pravcu. Spominjao sam već konotaciju populizma u kojem podilaženje masama jedino i samo donosi korist pojedincima, a od kvalitetne priče i kvaliteta rakije na kraju ne ostane ništa.

Nikakvo čudo ni blaži patočni tonovi u velikom zlatu jer kad pogledaš da je svaka treća rakija dobila zlato. Da je njih tek 3% dobilo bronzu, a sve ostale su srebrne. Pored sve one masovne poplave, šećerne bolesti, straha od hemije, zastoja fermentacije, slika natrulog voća, loše prerade. Ćiribu ćiriba tehnologije i čega sve još ne, vidljivog čak i na ovom forumu, postaje jasan i apsurd da ni jedna od preko 400 rakija nije odbačena kao loša. Sve do jedne su valjale?

Cirkus, i to vrlo uspješan za izvođače, a tolerantan i prihvatljiv za publiku jer eto njih onda i na godinu. Hljeba i igara je očigledan cilj do kojeg je put utaban vidljivom namjerom a ne tek spontano i neplanirano dešavanje.

[Maggicni]

Ja sam na FB grupi "rakija i rakijaši" postavio pitanje dva puta da li je bilo diskvalifikovanih rakija koje nisu zadovoljile neki kriterijum i koji je to u najvećem procentu ili su sve rakije bile takmičarskog kvaliteta.Jednom obrisano pitanje, ne budem lenj postavim ga ponovo, obrišu me sa grupe bez reči, svaka pohvala za ekipu "rakijaša" i veliko hvala.

[bistrica]

Pokušat ću što kraće i uopšteno o abecedi senzorskog ocjenjivanja rakija, pravilima igre i razlozima za njih, iz brojnih stručnih radova, analiza i disertacija na tu temu, kao i svega onog do čega moja malenkost drži da je jako bitno. Zbog čega sam uostalom osuo paljbu po ocjenjivanju u Pančevu ili bilo gdje drugo gdje se to radi bez striktnih poštivanja pravila igre.

Miris je ono što potiče iz nosa. U užem smislu riječi mirisanjem šmrkanjem izvana, ortonazalno. U sveobuhvatnijem obliku može poticati i iz usne šupljine, sa unutrašnje strane nosa, retronazalno. Okus je ono što potiče od jezika. Ima i ono treće što potiče iz usta uključujući jezik, desni i zube a nije okus nego podražaj. Kao što je ljuto, bockavo, paleće, adstrigentno, trpko, toplo, uljasto, viskozno, blago, meko... Aroma je simbioza mirisa i okusa. Flejvor je sve zajedno, ili sveukupni osjećaj u momentu gutanja. After taste je opažaj ili senzacija koja se javlja nakon gutanja, što je razlikuje od flejvora...

Senzorsko ocjenjivanje rakije je osjetljiv i težak posao zbog čulnog umora izazvanog velikom koncentracijom alkohola, njenog sveukupnog sadržaja i njihovih vrlo složenih aromatskih uticaja. Par stotina različitih isparljivih aromatskih jedinjenja je prisutno u nekoj pojedinoj rakiji. U deset ili dvadeset različitih rakija ih je nemjerljivo više.
Etanol pri koncentraciji koja je prisutna u rakiji izaziva hemijsko senzorsku iritaciju jakim uticajem na naša čula u ustima i nosu.
Taj čin nadražaja, iritacije, i sam proces njihovog registrovanja ima snažan uticaj i na nerve koji ih prenose pa čitav proces neminovno stvara zamor svake karike u lancu.
Na drugoj strani treba uzeti u obzir i blago opojni efekat alkohola na čovjeka. Uticaj na tijelo pa i na mozak kao mjesto gdje se procesiraju i oblikuju svi ti podražaji. Pa i na njihovu interakciju.
Na trećoj strani stvara se i mentalni umor procesom obrade podataka i izvođenjem zaključaka, davanjem ocjena, ili samo opisom i profiliranjem kvaliteta, zbog uočenih razlika koje proističu iz aromatske složenosti proizvoda koji se ocjenjuju.
Uostalom zbog toga se i ne pišu ovako dugi tekstovi jer nas pažljivim i koncentrisanim čitanjem neminovno umaraju. Zbog pada koncentracije često poneku bitnu, pa i ključnu stvar preskočimo. Pogotovo još ako nas ponešto u njima dodatno iritira.

Je li sve to upravo tako? Odgovor daje struka i nauke koje se ne bave ni rakijama ni senzorskim ocjenjivanjem nego čovjekom.
Biološki, medicinski, ili kako već.
Osjet okusa i mirisa djeluju zajedno i pomoću njih ljudi prepoznaju i cijene arome. Centar za miris i okus u mozgu udružuje osjetne, čulne podatke i iz jezika i iz nosa.
Hiljade sitnih okusnih pupoljaka prekriva veći dio površine jezika. Kada hrana ili piće dođe u usta, onda oni podražavaju, iritiraju receptore u okusnim pupoljcima. Nakon toga okusni pupoljci šalju nervne signale u centar za miris i okus u mozgu koji ih onda protumači kao određeni okus. Okusni pupoljci na vrhu jezika otkrivaju slatkoću, slanost, kiselost i gorkost. Kombinacije ta četiri osnovna okusa zajedno sa onim petim umami koji bi se u vulgarnijem prevodu mogao nazvati i okusom pikantnog ne bivaju registrovani samo kao slatko, gorko, kiselo, slano i pikantno nego stvaraju vrlo široki i kompleksni spektar okusnih senzacija.
Na drugoj strani malo područje na sluznici koja oblaže nos (njušni epitel) sadrži nervne završetke koji otkrivaju miris (njušni nervi, živci). Kada molekule iz zraka uđu u nosne šupljine, potiču sićušne izdanke poput dlačica (trepetljike) na tim nervnim čelijama. Taj poticaj šalje nervne impulse kroz nabreknuća na kraju nerva (njušni pupoljci) uzduž njušnog nerva u centar za miris i okus u mozgu. Centar tumači te nervne impulse kao poseban miris. Tim procesom može se razlikovati hiljade različitih mirisa.
Za razlikovanje većine aroma, mozak treba naš čulni osjet i okusa i mirisa. Na primjer, da bi raspoznao aromu slatkog čokoladnog kolača, mozak osjeća slatki okus preko okusnih pupoljaka i bogati jaki miris čokolade iz nosa.
Miris i okus su usko povezani. Okusni pupoljci jezika prepoznaju okus, nervi u nosu prepoznaju miris. Oba čulna osjeta se prenose mozgu koji kombinuje podatke da prepozna i ocijeni arome. Dok se okusi kao što je slano, gorko, slatko, kiselo i pikantno mogu otkriti bez osjeta mirisa, Mnogo kompleksnije arome fermentisanog voća i destilovanog materijala zahtijevaju da ih prepozna i osjet mirisa i osjet okusa. Bez toga nema pravog doživljaja jer nije na pravi način procesuiran u centru u mozgu zbog izostanka prijema svih potrebnih informacija, čulnih podražaja

Zbog svih spoznaja o ovim procesima, i prisutnoj svijesti o njihovim uticajima, u praksi senzorskog ocjenjivanja rakija se upotrebljavaju različite metode kojim se nastoji umanjiti nadražaj, iritacija, odnosno sveukupni čulni i mentalni umor. Umor je taj koji ograničava broj uzoraka koji se biološki može procijeniti, prije nego što izgubimo osjetljivost i koncentraciju potrebnu za objektivnost i  preciznosti ocjene koju dajemo.
Po jednoj metodi degustiraju se rakije kod kojih se umanjuje koncentracija alkohola razblaživanjem uzoraka na 20-23 stepena prije senzorne analize. Pri tom su lakše uočljive važnije isparljive aromatske materije a iritantni efekat etanola je podnošljiviji, iako je on još uvijek veći nego kod vina ili piva. Uz upozorenje da postoji razlika u odnosu na pitku jačinu rakije. Aldehidi imaju izraženiji uticaj na punoj alkoholnoj jačini dok su masne kiseline i esteri izraženijeg uticaja na okvirnih 20% etanola.

Drugi pristup je ograničavanje samo na mirisanje, šmrkanje izvana, ortonazalno. Isključivanjem gutanja se ograničava umor ali se time ujedno ograničava i nužno potrebna informacija o okusnim karakteritikama i osjećaju u ustima. Jako važnom kod nečega što je namijenjeno za pijenje i gutanje. Probajte progutati parfem pa će postati jasno koji je to eventualni stepen nedostatka informacija.  

Bez obzira i na ove metode kojima se smanjuje stepen zamora senzorno ocjenjivanje rakije se mora strogo kontrolirati i moraju se poštovati pravila igre kako bi se osigurali valjani i objektivni rezultati. Kako bi se osigurao kvalitet ocjenjivanja. U njima se isto tako predviđa ispljuvavanje uzorka. Odmor između uzoraka s kontrolisanim vremenom, i smanjenjem broja uzorka koji se ocjenjuju.
 
Jedna ozbiljna i cijenjena studija kod piva predlaže za ocjenu najviše do 25 uzoraka ako se metod ocjenjivanja bazira samo na mirisanju, šmrkanju, ali i znatno manje od toga ako su u igri usta, probavanje i gutanje. Druga koja analizira senzoriku alkoholnih pića preporučuje ne baš senzorskim ekspertima između 9 i 20 piva jer sve preko toga značajno utiče na objektivnost. Za rakije konstatuje da bi joj trebala biti posvećena pos ebna pažnja i da bi se za nju trebalo utvrditi maksimalni broj uzoraka u budućim studijama jer su rakije mnogo isparljivije od piva i 20 uzoraka lako može biti previše. Treći navode kako je pitanje broja uzoraka koji će se poslužiti u jednoj sesiji pitanje koje se često postavlja tokom analize i problematike senzorike alkoholnih pića. Zbog rizika senzorne adaptacije, umora i nebrige. Nedovoljne koncentracije i pažnje kod velike grupe uzoraka lako mogu umanjiti kvalitet dobivenih rezultata. Teško je baš precizno odrediti maksimalni broj uzoraka koji se mogu degustirati jer to zavisi od stepena razlike između uzoraka, njihove aromatske složenosti i nivoa stručnosti ocjenjivača. Mnoge studije koje se time bave upravo zbog toga navode široki raspon. Broj uzoraka senzornih analiza rakije varira od četiri do dvanaest uzoraka, punih i razrijeđenih. Onih svedenih na 23 stepena u specifičnoj seriji od 12
trokut testova, što iznosi 36 uzoraka destilata. Jer je toliko posmatranjem i analizom utvrđeno u konkretnim okolnostima trokut testa koji igra na kartu prepoznaj i opiši različitost jednog uzorka u odnosu na druga dva  sličnijih karakteristika. Ocjenjivači su sa ponovljivim uspjehom pozitivno rješavali zadatak i otkrivali značajne razlike sve do granice od 9 do 12 trokut testova. Do te granice nije bilo vidljivog umora. Nakon nje je bio izražen i vidljiv u pogreškama.

Ako u sve to još umiješamo i ostale uticaje koje imenujemo ograničavajućim, subjektivnim i pristrasnim. Kompletnu antropologiju koja se ne bazira samo na onom što je srodno biologiji nego obuhvata sve oblasti ljudske spoznaje stvar može biti itekako zakomplikovana pa može dovesti i do izostanka objektivnosti. Bitna je svaka spoznaja o sebi i okolnom svijetu kako bi pokušali biti što realniji i objektivniji.
Miris ne dopušta da ga se opisuje, već samo upoređuje sa sličnostima drugih mirisa. Immanuel Kant.
Miris banane ili nekog voća je jednostavno taj miris i niko ni ne pokušava da ga detaljnije opiše. Riječi bi bile apsolutno nemoćne. Na drugoj strani miris patoke je toliko karakterističan i prepoznatljiv a ipak se ne može se opisati nego tek upoređivati sa drugim izrazito prodornim i neugodnim mirisima.    

Neki kompleksniji i složeniji miris nas može prenijeti na drugo mjesto, postaviti u drugo vrijeme ili probuditi u nama različita raspoloženja. Psihologija ima objašnjenje da trenutni doživljaj mirisa često povezujemo sa prije već doživljenim, navikama ili okolnostima. Tako na primjer miris učionice ili parfema neke bivše možemo osjetiti i kad ga stvarno i odavno već nema, ako smo izloženi sličnom mirisu koji u nama budi asocijaciju na njega. Kažu da je to zbog direktne veze između nosne šupljine i dijela mozga u koji se pospremaju emocionalne uspomene.


Zbog svega napisanog, kao i onog što nije na ovoj temi, nužno je da se striktno poštuju pravila igre. Kada je u pitanju sam čin degustacije i način ocjenjivanja rakija.

Dakle pored već navedenog o broju uzoraka (maksimalno 30 kod vrhunskih profesionalaca) potreban je neparan broj (5,7,9) ocjenjivača kako bi zbog eliminisanja subjektivizma odbacili najmanju i najveću ocjenu pa od preostalih (najmanje tri) dobili što objektivniju srednju ocjenu.

Potrebno je još ispoštovati pravila o odmaranju čula i kompletnoj atmosferi kod ocjenjivanja. Vesela u pravilu podiže ocjene iznad objektivnih, a turobna ih obara.

Dovoljno je pobrinut se da bude i profesionalna uvođenjem predsjednika komisije koji ne ocjenjuje nego nadgleda poštivanje pravila, prikuplja ocjenjivačke listiće, zbraja ocjene i naposljetku vodi ocjenjivanje. Ocjenjivači trebaju i moraju biti samo „profesionalna radna snaga“ i ne smiju sa konačnim ocjenama imati ništa više od toga.

Ocjenjivanje ne smije biti instruisano ili direktno vođeno i ometano. Na način da ostali ocjenjivači budu pod sugestivnim ili bilo kojim drugim uticajem nekog pojedinog člana komiije. Da li to bilo nametanjem stavova, pogleda, normi, akcenata, naglasaka i sl. Vođenjem i uticajem direktno kod ocjenjivanja riječima, pogledom, mimikom, gestom, ili neprestano godinama prije njega pa trenutna sugestija zbog već uhodane šeme nije ni potrebna. U svakom slučaju ocjenjivači ne bi trebali pripadati samo jednoj „školi ocjenjivanja“. Jednom ocjenjivačkom klanu.

Uostalom ništa posebno drugačije nego što je to kod svih drugih ocjenjivanja kvaliteta. Ista pravila su bilo gdje u svijetu za bilo koje piće ili namirnicu.

[bistrica]

Kad već zapjenimo ili pokušavamo navijati kod priče o kvalitetu rakije, kvalitetu senzorskog ocjenjivanja i objektivnosti takvih pojedinačnih ocjena, evo jedan uporedni pogled na dva vremenski jako bliska ocjenjivanja. Na njima je bilo prisutno desetak potpuno istih rakija i na njima je bio prisutan i isti ocjenjivač, Nikićević. Na prvom sajmu kao predsjednik komisije i ujedno kao glavni ocjenjivač, a na drugom kao član komisije.
    
Sajam              Prvi                Drugi
Šljiva            Zlato-18,28       Bronza
Loza             Zlato-18,28       Srebro
Viljamovka    Zlato-18,23       Srebro
Jabuka          Zlato-18,21       Srebro
Trešnja         Zlato-18,21       Bronza
A kod dunje je razlika u ocjenjivanju išla i preko 4,5 poena. Od mogućih 20.
Dunja           Zlato-18,44        Srebro
Dunja           Srebro-16,55     Diskvalifikacija, manje od 12 poena,
Normalno bilo je i ocjena na suprotnu stranu, pa i onih u istom rangu.
Dunja           Zlato-18,04  -     Veliko zlato, preko 18,50
Kajsija          Zlato-18,34  -     Zlato

Očito da svaku emociju i pristrasnu emocionalnu privrženost nekom sajmu, ili ocjenjivačkoj komisiji, lako ohlade ovakve uporedne „brojke“, ili ledeno hladna statistika koja nije u stanju uvijek reći previše toga, ali ovdje ipak dovoljno očigledno govori o različitim kategorijama, i različitom stepenu objektivnog.

Kaže da je pored sličnog broja srebrnih na prvom ocjenjivanju bilo 12 puta više zlatnih nego ukupno onih bronzanih i niže ocijenjenih. Sa posebnim osvrtom da je ocjenjivanje proteklo sa tek 3% bronzanih i bez ijedne niže ocijenjene od bronze ili diskvalifikovane rakije.
Na drugom je to tek 11% zlatnih i uobičajenih 27% bronzanih i niže ocijenjenih ili diskvalifikovanih rakija. S tim da je u ovih 27%, uračunato od ukupnog broja rakija, i 10% niže ocijenjenjenih ili diskvalifikovanih.
Kaže još i da je na prvom ocjenjivanju bilo preko 400 rakija, a na drugom preko 100, i da je omjer ocjenjivača i broja rakija na prvom bio veći od 1:100, a na drugom manji od 1:10.

[blue_moon]

Da,u zavisnosti od organizatora.
Ove godine, krajem marta, održao sam plenarno predavanje na prvoj Evropskoj konferenciji o voćnim destilatima, koje je organizovano u Puli, gde sam i predložio da se u Hrvatskoj organizuje ocenjivanje kvaliteta voćnih destilata, jer su oni poznati po vinima, dok sa voćnim destilatima malo ‘kaskaju’. I poslušali su, organizovali su ocenjivanje senzorskog kvaliteta rakije na njihovom ovogodišnjem čuvenom jesenjem Zagrebačkom velesajmu.

Broj dozvoljenih uzoraka dnevno u Evropskoj uniji za testiranje je 35 do 40. Shodno tome, da mi nismo još uvek član EU, u zavisnosti od organizatora, ocenjujemo i do 100, pa i preko tog broja uzoraka. Rekord je bio nedavnih 163 uzoraka, za 10 sati ocenjivanja.

izvor: https://rs.n1info.com/Lifestyle/a549520/Doktor-za-sljivovicu-Ninoslav-Nikicevic.html

[bistrica]

Jako poučno, a čuo sam i za to plenarno ganjanje po hodnicima u Puli i nabacivanje da će za 100 EUR-a svakom dati savjet za dodavanje glicerola u rakiju. Blamiranju nikad kraja.
Eto vidiš da ne bi Nikice ne bi jadni Hrvati ni znali kako se može i rakija senzorno ocjenjivati. Oni što to rade već 24 godine u Splitu, 23 u Orahovici, i drugim mjestima su ionako nesvjesne mase koje lako gutaju propagandu i misle kako se stvarno događa ono što im lažu da se događa. Kao uostalom i oni što to rade tek 14 godina u mjestima pored Osijeka i drugdje jer ni oni nisu baš puno stariji od sajma u Osečini.

Da i ono drugo. Za ljudska čula je jako bitno da li nešto imaš pod nosom i u ustima na teritoriji EU ili izvan nje. Mada se hoće i korigovati. Očito godine čine svoje. Stiče iskustva i kod tako izazvane ukrudbe zbog čula jer je do jučer bilo 30. Danas već 35-40. Ko zna gdje bi to moglo završiti sutra. Možda i na 163 komada, ako je više od 100 EUR-a u pitanju.

[bistrica]

Da malo prekinemo ovu prazničnu šutnju, i da se malo poigramo procjenjivanja kvaliteta rakije. Može i kratko opisno mišljenje o njoj.
Jesu li nam znanje i iskustvo samo prazno slovo na papiru ili smo ipak u stanju na osnovu njih davati neka svoja mišljenja, ocjene i procjene?

Šta mislite o konkretnoj rakiji dobivenoj na ovaj način?

Šljiva je fermentisala je u plastičnom buretu od 200 litara, bez predhodne pripreme, odvajanja koštica i bez ikakvih dodataka. Fermentacija je obavljena autohtonom mikroflorom, u otvorenom buretu koje je bilo pokriven tankom gazom. Na temperaturi prostorije od 20-25 stepeni. Nakon završenog vrenja, bure je poklopljeno poklopcem i tako je održavano do destilacije.
Svi uzorci kljuka su destilisani, na bakarnom kazanu zapremine 100 litara bez odvajanja frakcija.
 
Dobijene sirove meke rakije sa koncentracijom etanola 26-28% vol su redestilisane bez odvajanja frakcija, na bakarnom kazanu zapremine 15 litara. Finalni destilat je odvajan na jačini od 55% vol. alkohola.

Dobijena rakija je sa ovom jačinom etanola stavljena u inox sud sa hrastovinom na dozrijevanje. Za ubrzano dozrijevanje su upotrebljene hrastove daščice dimenzija 10 x 20 x 100 mm. Dodate dvije daščice po litri rakije. Daščice su držane u rakiji sve dok je ona dobila zlatnožutu boju. U periodu od 4 mjeseca, svakih 10 dana u nju je povremeno uduvavan vazduh, koji je filtriran sterilnim filterom, u trajanju od 5 min. Ovako tretirana rakija je razblaživana na 45% etanola sa demineralizovanom vodom u nekoliko navrata.

Poslije razblaživanja, rakija je stabilizovana niskom temperaturom (-10°C, 7 dana) i u toj temperaturi filtrirana. Ovako stabilizovana odležala rakija, lagerovana je u staklenom sudu do ocjenjivanja.

[Game of Thrones]

Koja  vrsta šljive i koliko je bilo vreme od kraja fermentacije do destilacije meke rakije ?
Pod pretpostavkom da je u pitanju crvena ranka i da je destilacija uradjena pravovremeno, uz ono upumpavanje vazduha , ubrzane oksidacione procese, drvo koje bi " popilo " dobar deo viših alkohola, zamaskiralo delom patočne tonove...hmm , mislim da bi dobar deo " poznavaoca" dao prelaznu ocenu ( mladom ) destilatu.
Sasvim druga priča bila bi sa tom istom " belom " rakijom a i sa nekom drugom sortom tipa čačanska rana ili sl.
Čak mislim da bi takva rakija " na prvu " mogla da bude i vrlo dopadljiva bez obzira na sve evidentne mane.

[bistrica]

Jel ti to ozbiljno?  
Znaš li s kim pričaš?  

[Game of Thrones]

Pa sa hladnom filtracijom bi se pokupilo puno toga zar ne ? 7 dana na -10 pa još na toj temp isfiltrirano.. ako je već trik pitanje , a očito da jeste, ...da, mislim da bi velika većina rekla " još je mlada i neformirana ali nije loša, ima potencijal  " 
U poredjenju sa nekom šećerušom sa oblakom vinskih mušica, fermentiranoj na 30°C, ispečenoj na 50% ( u proleće uredno poklopljena krqjem jeseni ) odležalom u plastičnom kanisteru ova gore pomenuta je sam vrh  ;-)

[lovranski]

Sa malim iskustvom sa voćem siguran sam  da samo to što je otvorena fermentacija daje rakiju nezadovolhavajuce kvalutete, neovisno o temperaturi, hrastu itd...

[bistrica]

...mislim da bi velika većina rekla još je mlada i neformirana...

Nisam mislio ovdje na to šta bi rekla većina diletanata za rakiju nego šta bi rekao neko ko je puno ozbiljnije u tim vodama. Nadam se da ti jesi, ili imaš namjeru.  
Moraš pažljivo pročitati. To je rakija u koju je ušao sav prvenac i gotovo pa sva patoka. Nešto gdje druga destilacija-prepek maltene potpuno gubi svoj smisao, kada je u pitanju razdvajanje frakcija.  

Da bi bilo jasnije. Ako se takva meka rakija hvata na 55 stepeni na kazanu bez kupole onda u nju uđe i patoka sa 8 stepeni na luli.
Ako se radi ono što ne treba, pa doda 10% vode, opet se ništa bitno ne može promijeniti. U takvu rakiju opet uđe patoka sa 13 stepeni alkohola na luli.

Kako god okreneš teška brlja kojoj 4 mjeseca na hrastovom parketu u inoxu ne mogu napraviti ništa novo i drugačije. Naprave joj samo još gore. Kao da u rakiju uspeš tečni ekstrakt hrasta.  
Filtracija na -10 je već nešto što ima isti efekat kao i spaljivanje vještica na lomači tako da je suvišno o tome.

[ibrik]

Ja sam verovatno sa najmanje iskustva ovde. Mislim na iskustvo u vezi rakije. Pa ipak, iako totalno laik, cak i ja prepoznam rakiju koja je kuvana sa koscicom, jedino mi crvena ranka po nekad pobegne i ne nadjem u njoj tu manu. Ali sve cacanske sorte, stenli najvise ako se ne odkoscaju to ne moze biti dobra rakija.  Ne znam kako bi taj ukus mogao da se zamaskira ikakvim filtriranjem i hladnom stabilizacijom. Drugo, na 55vol% pa tu je koliko litara patoke uslo? Kako to isfiltrirati?

Vidim da je i bistrica vec napisao o patoci...