Ovaj clanak sam nasao na hrvatskom sajtu (vecini vas je sigurno poznat). Mislim da je interesantan i da je mozda neki na neki nacin pogled u buducnost.
VINARI - Samo najveći mogu se obraniti od krize i makedonskih vina
[/b]
Posljednjih godina promijenila se vinska karta Hrvatske. Agrokor je postao uvjerljivo najjači igrač, a na drugo mjesto izbio je Enver Moralić
Za pedeset posto domaćeg tržišta vina prije samo pet godina borilo se sedam domaćih tvrtki, a danas se taj kolač dijeli između samo njih tri. Agrokor, Kutjevo i Badel 1862 u ukupnom prometu vina danas sudjeluju s više od 50 posto.
Za brzu konsolidaciju tržišta vina najzaslužniji je Agrokor koji je akvizicijama, ali i povećanjem broja hektara pod vinogradima, od 2004. godine uvećao svoj udjel s četiri na više od 30 posto.
Doduše, 2005. godine nije izgledalo kao da će Agrokor i u tom segementu zauzeti lidersku poziciju. U tom trenutku u vlasništvu je imao vinarije Agrolaguna i Mladina, te 49-postotni udjel u Belju. Na opće iznenađenje prodao je udjel u Belju, a iz Agrokora su poručivali da nemaju ambicija osvajati lidersku poziciju u tom segmentu. U međuvremenu, Agrokor je ipak preuzeo vinariju Belje, uzevši je u zakup, a prije dvije godine u sastav Agrokor vina, na čelu kojih je Đuro Horvat, ušle su i vinarije Istravino i Iločki podrumi od braće Juraja i Krešimira Mihaljevića. Zahvaljujući akvizicijama, ali i visokim ulaganjima u vinograde i vinarije, Agrokor danas, prema riječima Franje Francema, direktora Agrokorovih vinskih projekata, proizvede na godinu oko 20 milijuna litara vina, odnosno oko trećine ukupnog prometa vina u Hrvatskoj.
- Ukupni promet vina u Hrvatskoj procjenjuje se na oko 60 milijuna litara, tako da Agrokor vina drže oko trećinu tržišta - pojasnio je Francem. I na poziciji broj dva na domaćem tržištu došlo je do promjene. Enver Moralić, s vinarijama u Kutjevu i Đakovu, posljednjih je godina znatno povećao proizvodnju vina te danas proizvodi oko 11 milijuna litara vina, čime je prestigao Badel 1862 koji je svojedobno čak držao i prvu poziciju na tržištu. Zahvaljujući činjenici daje stolno vino Kutjevačka graševina najprepoznatljiviji brend vina u Hrvatskoj, ni u prošloj recesijskoj godini Moralićeve vinarije nisu loše stajale.
Domaći promet vina (bez uvoza i dorade), Izvor: Hrvatski centar za poljoprivredu hranu i selo
Pad prodaje vrhunskih vina
U segmentu vina ostvarili smo prošle godine prihod od oko 150 milijuna kuna, što je jednak rezultat onome iz 2008. godine. Naš brend Kutjevačka graševina najviše se prodavao u recesiji tako da smo i lani ostvarili jako dobre rezultate - zadovoljan je Enver Moralić.
Ako je suditi po financijskim rezultatima, recesija se nije odrazila ni na vina Badela 1862 koji s godišnjom proizvodnjom od oko 6,5 milijuna litara na domaćem tržištu drži treću poziciju. Badel je u 2009. imao rast u segmentu vina od osam posto i ostvario oko 110 milijuna kuna prihoda.
- I kad je riječ o padu potrošnje, uočene su promjene u strukturi prodaje koja se najviše manifestirala u strukturi kod vrhunskih vina, gdje bilježimo pet posto manju realizaciju u odnosu na 2008. godinu, dok su sve ostale kategorije ostvarile rast - kaže Zvjezdana Blažić, predsjednica Uprave Badela 1862.
Ekonomska kriza tako je dodatno pogoršala ionako ne baš povoljan omjer prodaje vina. Naime, u Hrvatskoj kvalitetna vina ostvaruju 64,4 posto prodaje, stolna vina 31,2 posto prometa, dok vrhunska sudjeluju samo s 4,4 posto, što je daleko ispod prosjeka Europske unije.
Zalihe i crno tržište
Za razliku od velikog trojca koji tvrdi da mu kriza zasad nije jako naštetila, manje vinarije teže se nose s problemima. Vinarija Vinoplod iz Šibenika u 2009. godini imala je osam posto manju prodaju vina u odnosu na godinu prije. Nelikvidnost, nemogućnost naplate, ali i problemi s plasmanom ostavili su posljedice. Iako je i dalje u vrhu vodećih proizvođača vina, tvrtka pomalo gubi tržišni udjel (u posljednjih pet godina pao je sa sedam na šest posto), a prošle godine prvi put nakon 17 godina nije isplatila dividendu dioničarima.
S obzirom na to da se očekuje godina još teža od prošle, Moralić predviđa da će se brojni vinari naći u problemima: - Mnogi će propasti, osobito manji. Država je davala nekontrolirano poticaje, brojni su vinari dizali kredite, a sada ne mogu plasirati svoje vino. Neće biti jednostavno ni srednjim tvrtkama, a kamoli malima - smatra Moralić.
Vjerojatno zbog činjenice da će kriza pomesti dio manjih konkurenata Veliki' ne namjeravaju nikakve akvizicije u Hrvatskoj. Interesenata nema ni za kupnju Dalmacijavina koje je još u državnom vlasništvu. Planovi vinara za budućnost uglavnom su orijentirani na izvoz koji je, unatoč tome što proizvodimo više vina nego što su domaće potrebe, slabiji od uvoza. Naime, uvoz čini čak četvrtinu ukupnoga prometa vinom u Hrvatskoj, odnosno oko 14,5 milijuna litara. Prije devet godina situacija je bila znatno drugačija - 2002. izvoz je bio jači od uvoza, izjednačenje 2004. godine, a od tada su stvari krenule nagore...
- Zabrinjava da posljednjih godina uvoz raste po prosječnoj stopi od dva posto na godinu, dok u isto vrijeme izvoz pada prema stopi od dva posto - navodi se u studiji agencije za istraživanje Hendal Dinamika industrije vina 2009'.
Najviše se uvozi vina za preradu i doradu, a najveći uvoznici su i najveći proizvođači. Najveći uvoznik je Istravino, a slijedi ga Badel. Čak 85 posto vina uvozimo iz zemalja bivše Jugoslavije, među kojima prednjači Makedonija s visokih 43 posto udjela u uvozu. Makedonski Vranac naprosto je osvojio nepca hrvatskih potrošača. S druge strane, s visokim postotkom izvoza mogu se pohvaliti tek rijetki. Najveći hrvatski izvoznik vina je Enver Moralić, koji u Bosnu i Hercegovinu, Švicarsku i Njemačku plasira čak 30 posto svoje proizvodnje. Nove šanse za izvoz vidi u Rusiji i Indiji
- Nedavno smo u Indiji dobili zlatnu medalju za vino. Procjenjujemo da tamo imamo realne šanse. Za razliku od Kine u koju smo svojedobno pokušali uvoziti, pa smo odustali budući da su tamo vina izuzetno jeftina, Indija nema vlastitu proizvodnju, pa vjerujem da tamo možemo uspjeti. Jednako tako šanse vidimo i u Rusiji, gdje planiramo uskoro otvoriti tvrtku - najavio je Moralić. Za razliku od njega u Badelu vjeruju da na kineskom tržištu ima mjesta za njihov Plavac Hvar, budući da Kinezi preferiraju crna vina. - Izvoz u Kinu počeli smo 2008. godine, ove godine očekujemo da ćemo udvostručiti dosadašnje količine i da bi izvoz na to tržište mogao dosegnuti oko 200 tisuća boca - kažu u Badelu 1862 koji godišnje izveze vina u vrijednosti od 1,7 milijuna eura.
Bolna posljedica slabog izvoza i velikog uvoza enormne su zalihe. Upravo to, u Badelu, uza sivo tržište, smatraju najvećim problemima. - Tu je i nezadovoljavajuća razina potrošnje vina, a s tim u vezi i neprihvatljivo visoke marže na vinima, posebno u segmentu HoReCa kao kanalu s izraženim potencijalom rasta - kaže Zvjezdana Blažić.
Potrošači bez lojalnosti
U Badelu stoga planiraju kroz sinergiju s ostalim proizvođačima vina utjecati na razvoj vinske scene u Hrvatskoj i educiranje potrošača. Podatak da Hrvati na godinu popiju 35 litara vina prema 85 litara piva pokazuju da se na tom polju itekako može raditi Kao i na brendiranju.
Hendalovo istraživanje, naime, pokazalo je da se u percepciji hrvatskog potrošača nijedan proizvođač nije znatnije izdvajao kao najbolji ili kao onaj koji se najčešće kupuje.
- Više od polovine proizvođača nije se moglo sjetiti koji im je najbolji proizvođač vina, što ukazuje na nisku lojalnost određenom proizvođaču i brendu vina unutar šire populacije i na lakoću ulaska inozemne ponude - navodi se u Hendalovoj studiji.
Domaći vinari ipak imaju sreću da potrošači pokazuju lojalnost hrvatskim vinima, kao i regionalnu lojalnost u smislu konzumacije vina prema regiji podrijetla. Pitanje je doduše hoće li domaći vinari znati zadržati tu lojalnost ili će ih pobijediti jeftiniji i agresivniji konkurenti iz uvoza.
Usitnjenost vinograda i proizvodnje
U Hrvatskoj je registrirano oko 36,6 tisuća hektara vinograda, a oko 80 posto vinograda manje je od jednog hektara. Usitnjenost domaće proizvodnje grožđa osli-kava se i iz podatka da se kod nas proizvod-njom vina bavi više od 100 tisuća obitelji, dok je u tržišnoj proizvodnji angažirano nešto više od 15 tisuća domaćinstava. Na isti zaključak navodi i podatak da vinograde veće od 50 hektara ima samo 25 proizvođača, odnosno poduzeća, a da se proizvodnjom vina za tržište bavi oko tisuću poslovnih subjekata.
