Imaš toga već podosta.
http://www.sveovinu.com/index.php?topic=3585.msg47263#msg47263http://www.sveovinu.com/index.php?topic=1132.msg18258#msg18258http://www.sveovinu.com/index.php?topic=2793.msg60342;topicseen#msg60342Imaš o tome i na drugim mjestima na kojima nas citiraju.
https://homedistiller.org/forum/viewtopic.php?f=33&t=40606Imaš i ovo kao odavno već napisan odgovor na nešto malo drugačiji način.
Najčešće spominjani razlog zbog kojeg mnogi misle da se metanol u akoholnoj destilaciji nalazi uvijek u prvencu je njegova tačka ključanja. Dešava se na temperaturi od 64.7°C. što je mnogo niže od temperature ključanja etanola i vode pa im djeluje logično i uvjerljivo, a nije ni blizu stvarnog stanja stvari.
Pa ću i ja krenuti pitanjem šta je to u stvari temperatura ključanja i kako to sada ona nema presudnu ulogu u destilaciji, kada se tamo upravo dešava ključanje?
Temperatura ključanja nekog hemijskog jedinjenja je samo manifestacija koju smo u stanju lako i jednostavno uočiti termometrom, odnosno najobičnija posljedica ili pojavni oblik nekih drugih stvarnih suštinski bitnih dešavanja.
Koja su to dešavanja?
Tečnost je skup molekula međusobno povezanih međumolekulskim vezama koje ih drže na okupu.
Pare-isparenja su haotično kretanje pojedinačnih molekula kaje ničim nisu povezane nego slobodno lebde u prostoru.
Zagrijavanjem tečnosti molekuli prisutni u njoj nakupljaju toplotnu energiju. Ta nakupljena energija u jednom trenutku postane toliko velika da energija kretanje molekula nadvlada jačinu veza koje te molekule drže na okupu. Kada se to počne dešavati po cijeloj zapremini tečnosti stavimo termometar u nju i izmjerimo tačku ključanja. Dakle trenutak u kojem nakupljena toplotna energija masovno raskida međumolekulske veze između jedinjenja, i trenutak kada te molekule masovno prelaze u parnu fazu-isparenja.
Tačka ključanja nekog jedinjenja pa i metanola je uvijek ista dok su u tečnosti prisutne samo iste međumolekulske veze. Odnosno veze između istih molekula, istog jedinjenja, ovdje metanola. Kada su u tečnosti prisutna različita jedinjenja, voda, etanol, metanol. Onda se pored međumolekulskih veza između istih jedinjenja uspostavljaju i uzajamne veze između različitih jedinjenja, i to ovdje u sve tri moguće kombinacije. Te veze nemaju istu snagu pa je za njihovo kidanje potrebna i različita količina toplotne energije. Kada takva tečnost proključa nema govora više o onih 64,7°C niti 78.24°C kod etanola pa ni cca. 100°C kod vode, nego nešto između a promjenjivo u zavisnosti od koncentracije. I jednog i drugog i trećeg. Mjerenja u tečnosti nisu mogla odgovoriti na sva postavljena pitanja u destilaciji pa se pristupilo mjerenju u parnoj fazi.
Dakle prelazimo sa analize tečnosti, tečne faze na analizu isparenja, parne faze. Ta ista isparenja nam se kasnije kondenzuju u tabarci i postanu destilat, prvenac, srce rakije i patoka.
Takvim mjerenjima se konstatovalo, kao što se konstatovala i tačka ključanja, da etanol i metanol imaju veću brzinu isparavanja od vode i da na određenim koncentracijama pokazuju konstantnu zavisnost. Što je i logično jer se pri istim koncentracijama uspostavlja i jednaka ukupna snaga međumolekulskih veza. Tako je za metanol uvijek izmjereno da se na 5% etanola u smjesi u kazanu u isparenjima nađe 4,1 puta veća koncentracija metanola nego u tečnosti. Na 10% etanola 3,8 puta veća, na 30% veća 2,54 na 40% ide 2,20 i tako dalje.
Normalno mjerila se i brzina isparavanja etanola, kao uostalom i svih drugih jedinjenja u destilaciji, pa pošto se to utvrdilo svi ti koeficijenti za različita jedinjenja su se imenovali njihovim koeficijentima isparenja. Međutim ni ova mjerenja nisu mogla dati potpunu sliku pa se išlo dalje. Mjerenjima je konstatovan uspostavljeni matematički odnos između koeficijenata isparenja na različitim koncentracijama etanola u tečnosti između etanola i metanola u parnoj fazi. Tako nešto je nazvano koeficijentom rektifikacije, ili koeficijentom rafinacije ili koeficijentom relativne isparljivosti. Što je sve jedno te isto samo su u pitanju različit termini, a suština je da se koeficijent isparenja jednog jedinjenja, metanola na primjer, dijeli sa drugim koeficijentom isparavanja drugog jedinjenja, etanola, kako bi se dobila njihova međuzavisnost. Odnosno odgovorilo na pitanje gdje će nekog jedinjenje biti više prisutno. U prvencu, srcu rakije ili patoci.
Tako je dobiven koeficijent rektifikacije metanola koji na 5% etanola (5%-tnoj mekoj rakiji) iznosi 0,50. Na 20% je 0,80, na 30% je 0,93, na 40% je 0,99, na 85% je 1,30 i slično. Ovaj koeficijent na 5%-tnom destilatu u kazanu od 0,50 znači da će metanol duplo sporije od etanola prelazi u parnu fazu i da će kao takav u istoj proporciji biti zastupljen u destilatu. Tako će se dešavati svo vrijeme dok je u kazan stavljena smjesa do 40% alkohola jer je tu koeficijent manji od 1. Na koncentracijama alkohola od 40-80% će taj koeficijent biti blizu 1 što znači da će metanol i etanol zadržati proporciju iz tečne smjese a tek preko 80% alkohola stavljenog na destilaciju će metanol krenuti sa 30% bržim isparavanjem od etanola. Koeficijent 1,30. Tek tada će se naći u prvencu. To nije situacija kod klasičnog kazana kakav mi koristimo za rakiju. Nije to situacija ni kod rektifikacionih kolona sa 3-4 poda jer će u oba slučaja metanol u najvećim koncentracija isparavati pri kraju destilacije i naći se u patoci. To je situacija sa rektifikacionim kolonama sa više podova jer jedino se na velikom broju podova postiže koncentracija etanola od 80% pa se tako i metanol onda nađe u prvencu.
Nije to jedino hemijsko jedinjenje ili aromatska komponenta koja se tako ponaša. Viši alkoholi su klasičan suprotni primjer, što se vidi iz tabele gdje je izdvojen onaj najzastupljeniji imenovan kao Iso alcohols, Iz istih razloga i pored tačke ključanja od 131.1°C se na klasičnom kazanu nađu u prvencu a kod rektifikacionih kolona u patoci. Koeficijent rektifikacije im je veći od 1 pa će za razliku od metanola prelaziti u parnu fazu i destilat kada i etanol najviše prelazi u nju na klasičnom kazanu. Na većim koncentracijama etanola kao što je na podovima rektifikacione kolone će postići koeficijente manje od 1 i prelazit će u patoku.