Niti je meni jasno u čemu se to bistrica spori sa mnom, ...
Postoji spor samo ako ćemo se „kačiti“ na način koji nije primjeren, i koji nije ni u skladu sa našim godinama, a nema nikakve veze sa utemeljenom realnošću. Postoji spor u situacijama degradiranja i omalovažavanja u stilu:“ Teoretičar“, što bi u našem žargonu bilo kao „prazna prića“ bez ikakvog dodira sa stvarnošću i ono:“ Ne priča on to iz glave“ što bi značilo:“ Pojma on o tom nema, nego odnekud prepisuje i soli nam pamet“. U svim ostalim situacijama nema nikakvog spora nego dijalog u kom razmjenjujemo mišljenja i spoznaje.
...niti mislim da bistrica odgovra na pitanje, ali zato mislim da ne ume da objasni ono što je postavio kao tezu u početku, i povrh toga dolazi sam sebi u koloziju, to jesat skače u stomak.
Odgovor je jako precizan, argumentovan i temeljit, samo ga treba polako pročitati i pokušati uočiti i razlikovati pojmove koje ti stalno brkaš i dolaziš do pogrešnih zaključaka.
Morat ču na još jednostavniji način prikazati suštinu gore rečenog, pa pokušaj ponovo pročitati.
Kod dodavanja kiselina potrebno je biti jako oprezan u njihovom odabiru i količini zbog toga što su predviđene različite kiseline za različite uslove dodavanja. U zavisnosti da li se radi o situaciji:
povećanja ukupne kiselosti prije fermentacije kod dobivanja vina;
povećanja ukupne kiselosti kod samog vina i
povećanja realne kiselosti prije fermentacije kod dobivanja rakije.
U sve tri situacije potrebno je jako dobro poznavati vrste kiselina i njihovu prirodnu zastupljenost u pojedinom voću, način promjene njihove količine kao i posljedice takvih dešavanja. Povećanje realne kiselosti je mjera koja se preduzima kod dobivanja voćnih rakija kojom se reguliše rad mikroorganizama. Kod vina je ona nepotrebna zato što se to postiže sumporenjem. Povećanje ukupne kiselosti se radi kod dobivanja vina zbog pitkijeg i svježijeg okusa, i za to se mogu koristiti organske kiseline u strogo propisanim, ograničenim količinama i omjerima.
1. Ja sam rekao da bi podešavanje kiselosti nekom drugom (organoskom) kiselinom zahtevalo puno takve kiseline. Bistrica istina puno produbljuje taj odgovor ali u biti, u zaključku kaže isto. Pa u čemu je onda spor?
U ovom:
“Naravno da može bilo koja kiselina. Kupite limunske kiseline. Ona se kupuje na kile i relativno nije skupa“
, i nije nikakav spor nego preporuka koja je netačna i štetna, na koju sam reagovao.
2. Ja sam pročitao pitanje i ono je glasilo da li se kiselost može nameštati i drugačije, osim sumpornom kiselinom, i ja kažem da može. I zaista može, naročito ako je pitanje uopšteno. Bistrica se uhvatio jabuka i tvrdi da kod njih ne može limunskom kiselinom! A jel može jabučnom?
A čega bi se trebao „uhvatiti“ na pitanje koje se tiče tretmana soka ili kljuka od jabuka na temi, rakija od jabuka.
3. Bistrica ne objašnjava šta je to pH vrednost i kolika je pH vrednost poželjna kod pripreme komine.
Ako ni 3,5 nije dovoljno onda to znači da se skoro uvek pH mora korigovati i to znači da, s obzirom da se to zakišaljavanje radi tek u poslednjim decenijama da pre, zapravo, nije bilo dobre rakije. I konjak, i armanjak i kalvados nastali su na krivoj tehnologiji i na nama je sad da ih izvedemo iz ćorsokaka tako što ćemo sipati sumpornu kileinu u kominu
Sad ti smeta što ne objašnjavam, a kad objašnjavam onda „teoretišem“, a može se i izguglati.
Kod dobivanja konjaka i armanjaka upotrebljava se grožđe posebnih sorti i karakteristika koje su baš podređene ovom o čemu pišem. Idealne prirodne realne kiselosti, pa korekcija nije ni potrebna. Visoke količine ukupne kiselosti, gdje za razliku od svih vinskih sorti omjer jabučne kiseline u odnosu na vinsku ide i do 70% naprema 30% (podatak je iz „glave“, možda je par procenata manje), što se namjerno postiže trenutkom berbe (pored ostalog), a po završenoj fermentaciji se ta jabučna spušta malolaktičkim vrenjem. Inače bi odgađanjem berbe imali povećanje vinske i smanjenje jabučne uz povećanje količine šećera. Treba se samo zapitati zašto bi neko birao takve sorte i odricao se količine šećera u grožđu, na način da ga bere sa malo vinske a puno jabučne kiseline i kasnije smanjivao količinu jabučne kiseline ako za to nema neki drugi debeli razlog.
4. Kako to limunska kiselina u alkoholnom vrenju prelazi u sirće? Šta to znači? Da svaka komina koja, ili ima veliku količinu limunske kiseline u samom plodu od kojeg pravimo kominu, ili smo tu kiselinu mi dodali, vino je uvek bogato hlapivim kiselinama?
Ako bistrica tvrdi da je upravo tako ja mu odmah kažem da nije tačno. ja gotovo uvek u pravljenju voćnih i cvetnih vina koristim isključivo limunsku kiselinu (jer cenim svežnu u voćnom vinu) i nijedno takvo vino nema povišene hlapive kiseline.
Ovo već treći put pišem. Nije ista stvar dodavati limunsku kiselinu u vino i nešto što je namijenjeno destilaciji.
5. pridružujem se pitanju koje je ovde već postavljeno, i to nekoliko puta, kad je bistrica u pitanju: imali li bistrica ikakva praktična iskustva u pravljenju rakije i vina ili sve to što govori nema nikakve dodirne tačke sa praksom vinarstva nego sve prepisuje iz nekih udžebenika.
Da ne ispadne da izbjegavam ovakva pitanja, na njih sam već odgovarao, i ovo je posljednji put u kojem to činim. Moja praktična iskustva su velika kao i kapaciteti i količine koje prerađujem, o rezultatima koje postižem, ne želim. Nadam se da ćemo imati priliku i degustirati ponešto, nekim članovima foruma sam obećao prvom prilikom, još ovo ljeto. Od udžbenika sam ti već preporučio one iz osnovne i srednje škole, jer tamo možeš pročitati ono za pH vrijednost, kao jedino pitanje na koje nisam odgovorio. Ja ih na žalost dugo već nemam.
P:S: I sve to samo zbog jasne poruke koju ponavljam. Ako namjeravate „prčkati“ po fermentaciji raznim preparatima a ne znate šta radite, onda bolje ne radite ništa jer sve ono što se time postiže je često štetnije nego da ništa ne uradite.