Može i mali nastavak one priče o sortama jabuka.
Zastupljenost jabuka u mješavini zavisi od toga da li su jabuke prošle fazu dozrijevanja ili se prerađuju tek ubrane. One se inače dijele po odnosu šećera i kiselina (indeks slasti), i još po izraženoj aromatičnosti. Kod cidera ili vina od jabuka dijele se još i po odnosu kiselina i tanina. Ta druga podjela kod rakije koja se pravi od jabuka se može zanemariti jer bi bila štetna za njen kvalitet. Radi se o sortama koje imaju visok nivo tanina što nije dobro u destilaciji, a ionako takve sorte imaju neutralan ukus, i nizak nivo šećera, pa kod vina služe prije svega za postizanje balansa ukusa, ravnoteže na planu alkohol, kiseline, tanini, u pratnji zaostalog neprevrelog šećera, i jabukovog vina koje u tim relacijama ne bi smjelo imati previše naglašenu aromatičnost.
Dakle jabuke za pravljenje rakije razvrstavamo u tri grupe. Kisele, sa indeksom slasti manjim od 20. Balansirano slatko-kisele sa indeksom slasti od 20 do 40 i one slatke sa indeksom preko 40 možemo svrstati u jednu grupu i nazvati ih slatke. Treća grupa bi bila vrlo aromatične.
Baza su uvijek ove naše imenovane kao slatke,a morale bi inače biti zastupljene najmanje tri sorte jabuka, a bolje je više.
Kod onih koje se prerađuju odmah po berbi zastupljenost bi bila slijedeća: prva grupa 20-30%, druga 40-50% i treća 20-30.
Tokom dozrijevanja padaju kiseline pa bi ta zastupljenost bila slijedeća: prva grupa 40% pa i 45 ako su u igri aromatični jonatan i diskretnije aromatični greni. Druga 35-40, i treća 20%. Normalno uz napomenu da se pojedine sorte jabuka ne nalaze samo u jednoj grupi, i da ne treba zanemariti ni miješanje jabuka po bojama.