Pisao sam nedavno na drugom mjestu pa može poslužiti.
Dodavanje vode kod pravljenja rakije.Dodavanje vode u tehnološkom postupku prerade voća, ako je namjera vrhunski kvalitet, je nešto što je uvijek isključeno osim u situacijama kada se nema na raspolaganju nikakva druga kvalitetnija mjera, ili kada se traže manje kvalitetni proizvodi odnosno kada se nastoji spasiti unaprijed propala stvar. Za dodavanje vode u prirodni voćni sok je stvar toliko očigledna, kada je u pitanju kvalitet soka, pa nema potrebe ni za kakvo objašnjenje. Kod pravog vina, onog od grožđa, bilo bi to isto tako tipično skrnavljenje bez obzira što ponekad u dobrom društvu popijem i poneki špricer od nekog stonog vina koje i nije za neki poseban užitak. Kod voćnih vina se to isto ne radi nikada osim kada se u pojedinim situacijama mora zbog balansa kiselina, alkohola i šećera. Dakle samo u situacijama izuzetno visokih voćnih kiselina jer bi onda takvo voćno vino bilo izrazito kiselo i nepitko. Situacija je to kada hoćemo imati vino od voća koje nije primjereno za to u prirodnim okolnostima. Nema tu nekog posebnog kvaliteta ali može proći kao zadovoljavajuće i nešto drugačije. Na taj se način gubi ekstrakt i punoća, a smanjuje i aromatski uticaj svih prirodno prisutnih aroma, pa i onih nastalih preradom i fermentacijom.
Kod pravljenja rakije je ista stvar. Voda se ne dodaje nikada osim kada se mora. Ono gdje je i ja dodajem je spuštanje rakije na pitku jačinu jer me mrzi čekati 30-tak godina kako bi se prirodno spustila starenjem u buretu. Normalno da mi je potpuno jasno šta time gubim a šta dobivam, i normalno da je u pitanju velika razlika između ovo dvoje, ali ne postoji po kvalitetu ni približno sličan način svođenja na pitku jačinu u kraćem vremenu od tog pa moram.
Kod pravljenja rakije dodavanje vode u fermentaciju i destilaciju je isto tako nepotrebno i štetno. Može biti opravdano jedino ako se takvim korakom dobiva više koristi nego što će nastati štete, a štete neminovno mora biti u takvoj situaciji.
Međutim mnoge stvari se obrnuto postavljaju od normalnog pa ću sada ja koji nemam nikakve potrebe i razloga da branim ovo opšteprihvaćeno načelo i uobičajeni stav ipak napisati razloge iako bi o nekim nepostojećim razlozima za dodavanje vode u stvari trebali pisati i opravdavati ih oni koji ih i preporučuju.
Voda u fermentaciji nema nikakvog smisla jer će zdravo i dovoljno dozrelo voće u većini situacija pod svojom težinom ispustiti dovoljno soka za neometan proces fermentacije u kvalitetno dimenzioniranoj posudi za tu namjenu. Nema čak ni potrebe da u startu sve pliva u soku jer je za početak sasvim dovoljno da bude sredina sa visokim učešćem slobodne vode ili soka koji curi iz nagnječenog voća. Kada fermentacije započne a i protekom vremena za djelovanje enzima jako brzo se diže nivo soka u posudi za vrenje. To sve u situaciji kada nas čak mrzi uraditi ono što treba i što je kvalitetnije rješenje. Pospješiti stvar na način da to voće nagnjećimo samo gazanjem ako treba, a kamoli da ga usitnimo, pasiramo, dodamo enzim i sl. Ne samo da je voda nepotrebna nego je i štetna, isto kao i kod vina. Dobiva se neminovno slabiji kvalitet, a kvalitet vina ili kljuka za destilaciju je preduslov za dobru rakiju. Ima još ali ću to u razlozima kod destilacije jer su identični.
Važnost i osjetljivost destilacije kao procesa se lako može iskazati kroz utvrđenu činjenicu da preko 45% od ukupne varijacije hemijskog sastava potiče upravo od nje, pa se njome bitno utiče na aromatski kvalitet destilata.
Prva destilacija je proces presudan za nastanak novih aromatskih jedinjenja u destilaciji. Aromatska jedinjenja nastaju intenzivnije a i više se prenose u meku rakiju iz kljuka sa višim procentom alkohola, koji bi neminovno i direktno umanjili dodavanjem vode ili u fermentaciju ili u destilaciju. Nastanak aromatskih jedinjenja u destilaciji je još direktno vezan za vruće i kisele uslove destilacije jer je tu u pitanju ne samo intenzitet njihovog nastanaka nego i pitanje da li će oni ikako nastati ako se ti uslovi naruše. Klasičan primjer za to je nastanak aromatskih estera i nastanak isparljivih terpenskih jedinjenja. Mnoga vezana terpenska jedinjenja koja se prirodno nalaze u voću imaju svoj isparljivi i neisparljivi oblik. Nerijetko je zastupljenost nekih 70:30 u korist neisparljivih. Kod vina se taj „problem“ najčešće rješava djelovanjem enzima beta glukozidaza koje će dio te arome osloboditi i „prevesti“ u isparljivi oblik. Kod destilacije se za to u punoj mjeri pobrinu vrući i kiseli uslovi destilacije. Kada se na primjer isto tako ide nepotrebno sa neutralizacijom kiselina kljuka onda ovaj efekat neminovno i očigledno izostaje u velikoj mjeri. Dobiva se rakija znatno drugačijeg hemijskog satstava i nižeg kvaliteta. Neće dodavanje vode od nekih 10% narušiti pH kljuka ali hoće ono dodavanje preko toga i hoće i 10% uticati na ostalo, etanol i sl. jer pored ostalog rečenog potrebno je dobiti meku rakiju jačine cca. 27%.
Dakle, ne dodavati vodu u bilo kojoj fazi prerade, a ako se kljuk ipak mora razblažiti zbog zagorijevanja kazana, onda to treba raditi isključivo mekom rakijom. Na način da se koncentracija alkohola u kljuku namjesti na nekih 7% a moglo bi i 8% alkohola. Znatnije ispod ili iznad nije preporučljivo. I ovdje je kompletnije i mnogo bolje rješenje mješalica i dno kazana adekvatne debljine.
Dodavanje vode u drugu destilaciju je naprosto nepotrebno, štetno pa čak i smiješno do apsurda, ali ipak kada sam krenuo o vodi.
Druga destilacija je postupak u kome se dobiven destilat (meka rakija) destiliše uz organoleptičku kontrolu odvajanja frakcija, tako:
-da se dobije srednja frakcija snage od 65 do 72% etanola koja predstavlja konačan proizvod destilacije u kome smo obezbijedili optimalnu snagu destilata za dozrijevanje,
-da bi izbjegli veću koncentraciju nepoželjnih jedinjenja izdvajajući ih u prvu i zadnju frakciju (prvenac i patoka),
-i ono najvažnije, da bi formirali i koncentrisali u rakiji sva ona poželjna aromatska jedinjenja koja joj daju karakter i kvalitet, sa akcentom na arome koje potiču od voća od koga je napravljena.
To se postiže mekom rakijom koja ima jačinu od cca, 27% etanola. Kod grožđa to može ići sve do 32%, a kod nekog voća sa manje šećera tolerisalo bi se i 25%. Između ostalog zbog toga što se na taj način vrši optimalna raspodjela aroma po frakcijama. Poželjnih i nepoželjnih.
Slika grafikaona sa linka...
http://www.sveovinu.com/index.php?topic=1260.msg16364#msg16364Prvi i drugi prikazuju brzinu i način isparljivosti različitih aromatskih komponenti u zavisnosti od jačine etanola koja se nalazi u smjesi u kazanu, a treći onda njihov posljedični razmještaj po frakcijama destilata. Ovakav treći grafikon nam u stvari malo uprošteno obrazlaže zašto je potrebno raditi rez baš u predloženim momentima. Na trećem grafikonu su prikazane, pored snage etanola, i koncentracije aromatskih ili hemijskih jedinjenja za koje mi hoćemo da nam u rakiji ne budu zastupljene ni u premaloj ni u prevelikoj količini, a u odgovarajućoj međusobnoj proporciji. Proporcija aroma je nešto što postoji i u svim ostalim situacijama a ne samo kod rakije. Za neko pikantno i začinjeno jelo bitan je odnos masnog, kiselog, paprenog i slanog. Gurmanima je itekako jasno šta znači ovaj sklad i šta bi eventualno značilo iskakanje iz proporcije jednog od ovih elemenata, a da ne govorimo o situaciji kako to iskakanje ne bi u poželjnoj mjeri dozvolilo osjećaj nekog suptilnijeg začina ili arome. Linije A, B, C1 i C2 su samo one najvažnije grupe jedinjenja, a rez na prestanku hvatanja rakije je trenutak kada ona u prihvatnoj posudi ima snagu od 65 do 72% vol.a.a. U protivnom, hvatanjem slabije rakije, odnosno pomjeranjem reza u desno (na grafikonu isprekidana vertikalna linija) bi imali situaciju da direktno dobivamo veću količinu C1 i C2 grupa hemijskih jedinjenja, što bi nam negativno uticalo na kvalitet rakije, jer je očigledno da su to jedinjenja koja dominiraju zadnjom frakcijom u destilaciji, patokom.
Ako nam je u kazanu meka rakija umanjenog stepena alkohola zbog dodavanja vode onda se u takvoj destilaciji naprosto dešava drugačiji raspored aromatskih jedinjenja po frakcijama a vidljivo bi bilo pomjeranjem krivulja grupa jedinjenja na dijagramu. Što za rezultat daje manje kvalitetnu rakiju.