Dobro si mislio da ga treba odvojiti, ali ga nisi odvojio i napravio si kardinalnu gresku zbog koje ces kasnije mozda kriviti selekcionisane kvasce kako nisu odradili posao.
Šta se dešava sa selekcionisanim i autohtonim kvascima prilikom izrade crvenih vina, gde niko ne vrši bistrenje i otakanje šire pre fermentacije?
Zašto je meni enolog savetovao da, pošto tog momenta nismo znali da li se radi o talijanskom ili rajnskom rizlingu, ne otačem širu sa taloga pre fermentacije?
ako je tehnološkim postupkom predviđeno bistrenje šire pre fermentacije onda se, ukoliko fermentacija krene pre nego što se otoči bistri deo šire, to smatra nedostatkom.
Šta ovo znači? Da li postoji samo jedan ispravan tehnološki postupak i ovakav je kao u citatu, ili postoje i drugačiji tehnološki postupci, koji su takodje ispravni, sa dobrim rezultatima, a samo vode do dobijanja nekih drugih karakteristika u odnosu na citirani?
Hoću da kažem da postoji tehn. postupak koji nalaže da se belo vino redovno pretače sa taloga, kao što postoji i tehn. postupak koji nalaže da se vino, uz povremeno mešanje, drži na finom talogu, ukoliko se želi kremasti ukus istog...
inače, bistrenje šire pre fermentacije nije obavezno ali pošto sam radio i jednu i drugu varijantu za mene je vino dobijeno od bistrene šire kvalitetnije, pogotovu ako imate grožđe nešto lošijeg zdravstvenog stanja.
Upravo ova sledeća rečenica pobija prethodnu, a dalje se obrazlaže samo lični ukus....
prošle i ove godine belo vino pravim tako što izmuljam grožđe, ostavim ga u kljuku 24h, otočim i ostavim minimum 12h sa bentonitom a onda pretočim bistru širu i zasejem je kvascima.
Ovakav tretman kljuka kod belih vina nisam našao opisan čak ni kod proizvodnje od muskatnih sorti ( mislim na vreme odležavanja na ljusci) i u skladu sa prvim citatom, neko bi ga okarakterisao kao kardinalnu grešku... Ipak, predpostavljam da Lozar zna šta radi, čim to radi godinama...
Uopšte, stičem utisak da se oni, koji često dolaze u sukob mišljenja na forumu ( obično su to oni koji imaju veliko poznavanje tehnologije i imaju veliko iskustvo u proizvodnji vina) prepucavaju da bi nametnuli svoj način proizvodnje, pa često negiraju postupke drugih, koji su, verujem, takodje uspešni i nimalo inferiorni. Više bi mi se dopalo opserviranje u smislu: ja radim ovo, zbog toga i toga, a ako uradiš ( ili ne uradiš) to i to rezultat će biti ovakav i onakav, a možeš uraditi i ono, što će rezultirati ovim...
Ovako, ostajemo mi neuki dosta zbunjeni, jer svi imaju odlično vino, a svadjaju se oko postupka kako se odlično vino može dobiti..
osim toga za mene je termin amaterski ili profesionalan nešto što se odnosi na pristup poslu a ne na količinu proizvoda.
Za mene je ovde profesionalac onaj koji proizvodi vino za prodaju, nasuprot amatera, kome je to hobi i lični užitak, a slažem se da pristup izradi treba u oba slučaja da bude takav da se teži što boljem proizvodu.