Neću o nemjerljivoj razlici kvaliteta rakije iz hrastovog bureta i one zamazane čipsom u staklenoj flaši. Suvišno je jer je to najobičnije silovanje dozrijevanja zbog odsutnosti poželjnog i nenasilnog stanja, kao i ambijenta koji ga stvara. Samo ću o onom što bi moralo biti dovoljno vidljivo iz dosadašnje priče. O kvalitetu komada parketa, daske, letve, grane i grančice koje bi neko bez obzira na prethodni tretman gurao u rakiju umjesto čipsa u staklu kao deplasirane priče.
Da sam škrtiji na riječima rekao bih kako bi ih trebalo prethodno gurnuti sebi da se lakše shvati šta se to dešava sa rakijom u takvim situacijama.
Nakon silovanja bio bi to očigledni mazohizam bez obzira i na eventualno upotrijebljeni glicerol.
Drvo koje je izloženo rakiji treba da bude primjerene vrste zbog različitog hemijskog sastava koji proizilazi od različite strukture drveta, klime, podneblja, nadmorske visine, načina gospodarenja šumom...
Stablo koje raste minimalno nekih 100-tinjak godina.
Od stabla se upotrebljava isključivo balvan rezan na dovoljno udaljenom mjestu iznad zemlje i ispod krošnje.
Od balvana se vade dužice iz onog djela koji ne sadrži bjeljiku i srčiku.
Suše se približno onoliko godina koliko su debele dužice.
Drže se cijelo vrijeme vani izložene suncu, vjetru, kiši i uz neminovno povremeno vještačko kvašenje zbog jako važnog rada mikroorganizama i „ispiranja“ drveta.
Nakon čega prolaze kontrolisani tretman paljenja.
Sve to skupa je potrebno kako bi početna ekstrakcija omogućila dozrijevanjem one tako poželjne aromatske promjene a na drugoj strani kako ne bi proizvela gorke, opore, stršeće i neugodne okusne i mirisne impresije kod rakije.
Naspram ovakve dužice bureta hrasta svaki komad parketa, daske, letve, grane i grančice iz kućne radinosti može biti jedino sadomazohistička alatka pa po ko zna koji put molim one koji bi njima mahali nemojte na ovom forumu i u mojoj blizini. Gadljiv sam na ovakve sklonosti i deformacije ovakvog tipa.
