Ovaj dio u citatima mi je interesantan, pa ću samo neka svoja zapažanja na tu temu.
Imaj u vidu gubitke u odlezavanju!
Ne nazivaju se bez razloga ti gubitci, anđeoski udio. Ovaj gubitak, pored ostalog, ima značajan uticaj na povećanje aroma starenjem.
…stavio bih i bilo kakvu (nerazgradivu) posudu sa domacim hrastovim dascicama…
Da nije starenja u hrastovom buretu to bi bilo nižerazredno piće (dobro si u nekoj od prethodnih poruka opisao zapažanje na šta liči svježi destilat). Dodavanje čipsa ili letvica se uz određenu rezervu može raditi da bi se pojačao jedan od tri procesa dozrijevanja (ili tačnije starenja destilata), i to samo ako se koristi već upotrebljavano bure. I opet je preporučljivo da se čips dodaje u bure a ne u inoks ili staklo, jer se tako pored ekstrakcije materija iz hrasta osiguravaju i uslovi za oksidoredukcijske hemijske reakcije, pa i one treće biohemijske (pod uticajem gljivica koje se razvijaju na vanjskom plaštu bureta).
Bez obzira na odabir vrhunskog materijala, i iste takve obrade, hrastov čips i letvice ionako ne mogu parirati neisluženom buretu. Pogotovo to ne može biti slučaj kod nekog komada drveta pripremljenog u kućnoj radinosti. Kvaliteta i starost stabla (70-100 godina), dio stabla koji se koristi, način i nivo sušenja, način i nivo paljenja, ovinjavanje,…, što za posljedicu jako često ima grube i zelene tanine, opor i stršeći nezaokružen ukus destilata. Neko je ovaj drvenasti ukus nazvao i aromama na hrastov parket.
…u buretu viski gubi masu, a povecava se procenat alkohola - zakljucak: gubi se voda – potvrda tome je da sve destilerije nakon odlezavanja DODAJU (destilovanu ili omeksanu) vodu da bi smanjili procenat alkohola na propisanih 40%.
Gubitak zapremine se dešava uvijek, a povećanje etanola uslijed većeg gubitak vode nije pravilo nego izuzetak. To se može dešavati smo u jednoj od tri moguće situacije.
Na 70% vlažnosti podruma, etanol i voda isparavaju ravnomjerno i snaga destilata je nepromijenjena.
Kada je vlažnost iznad 70% etanol zbog difuzije isparava brže od vode i procent alkohola u destilatu pada, zato i jesu najcjenjeniji francuski konjaci i poneki viski koji je odležavao preko 30 godina, i tako dodatno povećao arome na račun prirodnog smanjenja snage destilata.
Kada je vlažnost ispod 70% tada se samo može dešavati situacija koju navodiš, voda isparava brže od etanola, ali ni tada to ne mora značiti povećanje jačine rakije jer difuzija nije jedini oblik gubitka etanola. On se dešava još oksidacijom i esterifikacijom.
Tako da su praktična mjerenja u različitim uslovima (primjerene: vlažnosti, temperature i provjetravanja), za optimalno starenje u hrastovim buradima u stvari pokazala gubitak jačine destilata kao pravilo, u rasponu od 0,7 do 5,5% godišnje, i da bi to na nekom prosječnom nivou bilo oko 3% po zapremini i 1 stepen po jačini destilata.