Maceracija sa destilatom od istog voća zna biti još i pogubna. Ogadi vam sve diletantski pravljene likere, još u većoj mjeri.

Isto tako da, i za greške i to one kardinalne. One su na žalost naša svakodnevnica pa ćemo o likerima morati ispočetka.
Ako pričamo o voćnim likerima onda se oni najčešće dijele u dvije grupe.
Na jake likere koji sadrže najmanje 35% alkohola i najmanje 250 g/l šećera, a najčešće je to 35-45% alkohola, i 300-500 g/l šećera.
Druga grupa su desertni likeri. Oni sadrže najmanje 15% alkohola i najmanje 100 g/l šećera, a najčešće je to od 25-30% alkohola i 250-300 g/l šećera.
Mada su nešto blaži likeri i statistički gledano najprihvatljiviji, u stvari najpopularniji, oni koji se rade na alkoholnoj jačini od 20-28 stepeni.
Za šećer samo mala napomena da se on sastoji iz onog prirodno prisutnog u voću, i onog koji je dodan.
Pravljenje likera zahtijeva proceduru i redoslijed radnji. Krajnji cilj je postići balans između voćnog ekstrakta (njegovog ukusa i aromatičnosti), alkohola, i slatkoće kod likera. Samo su tri stvari u igri kao i kod limunade pa ne bi bilo uopšte loše trenirati na njoj za početak. Kada na konstantnu količinu vode idemo sa različitim količinama soka od limuna i šećera, pa sami utvrdimo okvir iz kojeg nije nimalo pametno izlaziti onda će nam tek postati jasno koja sve besmislenost izvire iz masovnih internet preporuka za dodavanje kilograma šećera na kilogram voća.
Kod pravljenja likera je potrebno isto ono kao i kod linmunade. Odigrati istu igru sa samo tri elementa. To je jedino moguće uraditi postupkom koji ću ukratko opisati. Ništa spektakularno ali se inače likeri i travarice prave jedino na taj način.
Prvo je potrebno dobiti ekstrakt, voćni macerat.
Maceracija se radi isključivo prelivanjem-potapanjem voća alkoholno vodenom smjesom najprikladnije jačine kako bi se maksimalno očuvao okus i arome voća koje se koristi. Najčešće je to 40-45-50% alkohola. Za likere i voće kod kojih je poželjno izvući fenolna jedinjenja ide se sa 40% zbog maksimalnog efekta. Za voće poput maline, jagode... koje u sebi sadrže više vode ide se u gornju zonu. isto zbog maksimalnog efekta.
Nakon orijentacionih 10-14 dana kod takvog voća, a kod oraha na primjer i do nekoliko sedmica, da bi dobili tečni macerat odvajanjem od plodova voća, procijedili ga i istaložili na nižoj temperaturi. Po potrebi i filtrirali.
Nakon taloženja bi odlivanjem takav voćni macerat bio pogodan za miješanje sa alkoholno vodenom smjesom. U zavisnosti od željene jačine alkohola u likeru.
Ako nam ništa od elemenata proporcije, ekstrakt, alkohol, šećer, nije unaprijed poznata onda imamo macerat i mogućnost miješanja malog uzorka na različitim jačinama za upoređenje. Ovdje postoji i jedna specifičnost koja se inače radi u industriji a može biti i korisna u kućnoj varijanti. Nakon otakanja sa maceriranog voća u njega se za konačno i potpuno izdvajanje ekstrakta sipa novi destilat jačine oko 30 stepeni, a može i drugačije u konkretnoj situaciji. Tako se dobije baza macerata drugog reda kvaliteta ali je sigurno mnogo bolja, punija po voćnom ekstraktu od praznog alkohola kojim bi se liker dovodio na poželjnu jačinu.