Evo ga još jedan rad u nizu sa jako sumnjivim namjerama, i opet zbog pretencioznih i unaprijed smišljenih zaključaka. Normalno, i opet je sve to zbog faktora uticaja. Ponovno ista stvar u igri. Debilski orkestrirano istrajavanje u namjeri da ferarija vozaju samo po gudurama i vrletima, njivama, i razlokanim seoskim putevima, kako bi im lada niva trijumfovala kao bolji i kvalitetniji automobil.
https://drive.google.com/file/d/1Z_U8OV9hCZTxL2L9ob64d_RJJ5Luhz0P/view?usp=sharingPo zaključku stenlejka je škart šljiva bez obzira što joj je kvalitet rakije sličan i parira onom od čačanske rodne, ako im se košpice prije fermentacije ne uklanjaju. Ako se uklanjaju onda je čačanska šljiva ne samo neuporedivo bolja od nje nego je bolja za rakiju čak i od mađarice. Požegača, bistrica, bosanka, debelica, savka, mađarka... su inače sinonimi za tu daleko najbolju šljivu za rakiju na planeti kojoj ne može parirati ni jedna druga odomaćena ili autohtona rakijska sorta, a kamoli neka šljiva poput čačanske ili stenlija. Očito da nije samo stenlejka na tapetu nego i u tome leži dio „problema“ kada je kvalitet rakije u pitanju pa zato i ovakva orkestriranost.
Pored vjerovatno korektne analize rezultata dobivene kromatografom, koja inače ne može baš puno toga važnog reči kada je u pitanju kvalitet rakije, ostaje kao vidljiv jedino zaključak ovog rada i perverzija u načinu kako se do njega uopšte došlo u konkretnoj situaciji.
Za srozavanje ukupnog nivoa kvaliteta rakije bilo je potrebno mnogo toga uradit onako kako ne treba jer je opštepoznata stvar da kvalitet različitih sorti voća mnogo više dolazi do izražaja primjenom kvalitetnije tehnologije koja daje i neuporedivo viši nivo kvaliteta rakije. Inače sve što je viši postignuti nivo kvaliteta rakije sve više su očiglednije razlike bilo kog primjenjenog postupka pa i uticaj kvaliteta voća, sorte i sl..
Za suprotno je bilo potrebno uraditi fermentaciju sa autohtonom mikroflorom kako bi se dobio alibi u različitoj mikroflori za nelogična odstupanja i netipične razlike.
Urađena je pored svega i otvorena fermentacija, koju inače niko od autora ovog rada ne preporučuje.
Prekinuta im je fermentacija kada su na refraktometru očitali uglavnom preko 10 Brix-a, u pojedinim situacijama čak i 12,8 pa i 13,0. Što inače nikada nisam vidio ni na jednoj od ovih sorti šljiva, kada je fermentacija provedena do kraja. Ova očito da i nije.
Ne bi me nimalo čudio ni prešućeni uticaj šarke na plodovima mađarice.
Destilacija im je rađena na šerpi od kazana, i uz totalno neprimjerenu brzinu što je vidljivo iz datih podataka u radu. Uspjeli su njome dobiti refluks jednak nuli što inače uspjeva samo kod destilacije u laboratoriji radeći je u epruvetama i ostalim minijaturnim posudama od stakla u kojima se tamo izvodi destilacija.
Ništa na taj način nije značajno pročišćeno destilacijom, i ništa na taj način nije značajno stvoreno destilacijom.
Bez obzira na meku rakiju od 28 stepeni hvatali su destilat u prihvatnoj posudi na 60 stepeni.
U njega im je u takvim uslovima ušla i patoka sa 30 stepeni na luli.
U takvoj rakiji im je sadržano preko 88% ukupnog etanola stavljenog na destilaciju što onda znači i više od toga iparljivih ostalih jedinjenja koja inače dobrim dijelom ostaju u patoci i džibri. Zbog čega se uostalom i radi odvajanje srca rakije i patoke.
Destilat su hvatali u prihvatnoj posudi čak i u trenutku kada im je procenat alkohola u kazanu bio dvostruko niži od uobičajenog što onda znači i veću koncentraciju i veći i sadržaj u rakiji onog aromatski neprimjerenog.
Sve od navedenog se još i nekako može prihvatiti kao predmet analize ako se uzme u obzir autorova opaska da se tradicionalno na taj način pravi rakija u Srbiji, ali organoleptička ocjena takvih rakija nije, niti smije biti odraz svih gluposti i pogrešaka koje se umotavaju u tradicionalno. Ona mora biti objektivna i neopterećena namjerama i ciljevima. Pogotovo ne smije biti opterečena nekakvom i nečijom promocijom, i jeftinim manirima.
U politici bi se tako nešto nazivalo populizmom a u organoleptičkoj i senzorskoj analizi krajnje neobjektivnim pristupom, neprofesionalnom pristrasnošću, ili diletantizmom sa sumnjivim namjerama i ciljevima.
Kako drugačije objasniti ocjene 17,80 i 17,88 za brlju napravljenu na opisani način. Bez obzira što ih ni ja dodijeljene u lokalnim okvirima ne smatram posebno visokim ocjenama one su ipak predviđene za ono što je na korak do zlata.
Toliko o tome šta ko može i želi provaliti kada je kvalitet rakije u pitanju.
