1. Ne, nije.
2. Bilo bi korisno ako postupak zaparavanja nije temeljito proveden. Kao i u onim slučajevima kada bi se neko klasično ovinjavanje ipak moralo raditi. Zato što kod bureta može da postoji problem izostanka kvaliteta. Hrast za njega mora da bude minimalno 70-100 godina star. Dužice vađene na određeni način iz tačno određenog dijela stabla, sušene na kvalitetan način i paljene. Ako to nije slučaj onda ono sadrži agresivne tanine koji mogu štetiti aromi vina ili rakije. Tek u tim situacijama se može nekim agresivnijim ovinjavanjem stvar popraviti jačim izvlačenjam tanina iz njega. Inače se danas ovinjavanje u klasičnom smislu ne radi čak ni kod vina. Kod rakije se nikada nije ni radilo. Inače, ovinjavanje je postupak pripreme novog bureta za prihvat vina. Danas se radi samo sapiranje nagorjelog dijela mlakom vodom i zaprezanje vodom i nema nikakve razlike u pripremi novog i starog bureta.
Da te ne zbunim ponovit ću. Ako je bure kvalitetno nema potrebe, ali ako sumnjaš u njega ili možda u zaparavanje onda bi bilo korisno.
Da li nakon toga možemo bez pretakanja držati destilat preko 10 godina.
Ne, nikako. Iz „novog“ bureta rakija mora u staro, dovoljno isluženo.
3. Ne
4. Ne, to je prije svega problem sorte, prerade, fermentacije i destilacije.
zar nije logično da sa godinama postepeno obaramo jačinu destilata u buretu koristeći destilovanu vodu i na taj način upravljamo sa procesom ekstrakcije u izvesnom smislu?
To bi bilo kao da upravljaš avionom tokom nekontrolisanog poniranja pa se nosom zabiješ u brdo.

Na taj način, na nižem procentu alkohola imaš manje kvalitetnu ektrakciju i u konačnici niži kvalitet rakije.
Pretpostavljam da se na jačini od 66 %vol extrahuju i one materije koje bi se extrahovale pri jačini destilata od 40 % vol, ali sa manjim intenzitetom i udelom u procesu extrakcije?
Eto, upravo zbog toga. Sve je u detaljima. Da ne bi tog jednog jedinog sićušnog brda mogao bi ko zna koliko još upravljati avionom.

Takodje me interesuje da li ovakva pojava mikroorganizama može da se desi i sa unutrašnje strane duga, ukoliko je 25 - 30% bureta otpražnjeno?
Ne jer je taj prostor ispunjen, zbog otplinjavanja tečnosti, isparenjima mnogo jačeg sadržaja alkohola pa nema uslova za razvoj tih mikroorganizama.
I da li je to jedan od razloga zašto insistiraš da bure uvek bude 95-98% napunjeno?
Ne.
Takođe da li možeš nešto više da napišeš koji se to mikroorganizmi strvaraju i koje enzime proizvode?
Ima ih više od bitnog uticaja. Jedna čuvena vrsta iz porodice gljiva je baudoinia compniacensis, a enzimi su katalaze, lakaze, peroksidaze...
Ukoliko je bure isuviše otpražnjeno savetuješ dopunu zbog mogućnosti preterane oksidacije.
Zar u prostoru između destilata i vranja ne vlada vakuum koji nastaje usled neprestanog ulaska kiseonika kroz duge?
Upravo taj vakum i jeste problem jer on povlači veću količinu kiseonika u bure.
Hoću reći da bi kontakt destilata sa vazduhom koji se dešava isključivo na mestu kontakta destilata sa dugom, uvek isti po zapremini pića u buretu bez obzira na trenutnu količinu pića u buretu ukoliko se bure ne aeriše, odnosno ne otvara dodatno? Hteo sam da napišem da kada se smanji količina pića u buretu, opada i količina pića koja je u kontaktu sa dugama hrasta, pa samim tim i količina pića koja je izlože kiseoniku.
Upravo suprotno. Ukoliko se otvara onda se poništava efekat vakuma i unosi manja količina kiseonika. Manja razlika u pritisku manje je i kretanje kroz "membranu" za njegovo izjednačavanje. Dokazali španjolac Nevares i ekipa neoborivo prije 10-ak godina i porušili teorije koje su kolale u posljenjih 100 godina. Razgolitili čak velike i opštepriznate radove, njihove metode i ogromne propuste zanemarivanja jako bitnih faktora uticaja.
To je ujedno i jedini odgovor na pitanje na koje sam ti ovdje ostao dužan. Upravo na tako neutemeljenim, pa i prilično nelogičnim postavkama, mnogi su gradili i grade svoje zaključke i preporuke, pa između ostalog i Nikica. I on dugo već daje mnoge pogrešne preporuke, kao ove za otpražnjeni prostor, bazirane na lošoj resavskoj ili lošoj prevodilačkoj školi. Isključivo na istočnoj, armenskoj, gruzijskoj, moldavskoj, ukrajinskoj, ruskoj..., odnosno školi zemalja bivšeg sovjetkog saveza iz 50-tih godina prošlog vijeka. Ne mogu se spoznaja konzervirati, uzimati zdravo za gotovo, bez ikakvog analitičkog i analitičarskog pristupa. Ne mogu se bazirati na zanemarivanju najbitnijih faktora uticaja. Pogotovo još ako su one opterećene namjerom, ciljem. propagandom, interesnim sferama, društvenim, klasnim, nacionalnim, vjerskim, i svim drugim relacijama koje onemogućavaju čovjeka u racionalnom razmišljanju, nepristrasnim i do kraja ispravnim spoznajama.