Ne znam da li bi se to moglo nazvati prednosču obzirom na činjenicu da od svih vrsta drveta koje se inače u svijetu upotrebljava za dozrijevanje vina i rakije: razne vrste hrasta, kesten, bagrem, trešnja , dud,... upravo dud ima daleko najmanje isparljivih aromatskih jedinjenja. Neka od važnijih i potpuno izostaju. Dakle ni blizu ne doprinosi aromatskom obogaćivanju svim onim što se na primjer iz hrasta prenese u rakiju.
Na drugoj strani zbog istog izostanka uticaja hrasta najmanje i mijenja aromatski profil rakije u kojoj se u većoj mjeri zadržavaju sve one prirodno prisutne komponente prenešene destilacijom, pa u skladu sa afinitetom takva rakija sigurno daje svoju prednost i posebnost kroz punoču tako istaknutih aromatskih jedinjenja. Nisu rijetka područja, naročito u Europi, Francuska, Švicarska, Njemačka... , gdje se na primjer od nadaleko čuvene Mirabelle pravi šljivovica kod koje se izbjegava odležavanje u hrastovom buretu i najčešće ide u staklu kako se ne bi izgubio taj „šmek“ i posebnost kvaliteta.
Za finu slatkastu i meku vanilinsku aromu mogu reći da je ona sastavni dio svake dobro napravljene šljivovice koja se vidi odmah po izvršenoj destilaciji, a postaje izraženija već nakon nekih 6 mjeseci čuvanja u staklu. Dudovo bure ju je u stanju sačuvati u tom obliku. Osjetio sam je značajno i upravo takvu uz prefinjenu blagost i pitkost u šljivovici koju pravi Jutra iz Koštunića. Iako sam je pio samo jednom, a u dobrom društvu brzo se popila,
rekao bih po svemu da je morala veći dio vremena odležavati u dudovom buretu.
Drugačije rečeno, u pravu si, ne treba nimalo podcijeniti ni dudovo bure.
P.S. Odgovor je na prethodnu poruku. Ovu posljednju nisam ni vidio zaokupljen kuckanjem ali u suštini pričamo slične stvari.
